ponedjeljak, 10. rujna 2012.

Moć trenutka


Trenutak može sve promijeniti

Samo jedan trenutak, dugačak par milisekundi, može nam izmijeniti sve. Sve srušiti što smo do sada u životu izgradili, postigli i utemeljili…
Jedna moja prijateljica je prošle godine doživjela prometnu nesreću i pri tome je slomila vrat. Ne toliko puno da bi umrla, ali dovoljno da svi nervi koji prolaze kroz kralježnicu budu pokidani, te da ostane od vrata na dolje potpuno paralizirana. Tih par sekundi je uništilo čitav njen život, onakav kakav je do tada vodila. Kompletno! Ništa nije ostalo isto! Ona danas živi u jednom privatnom domu za njegu invalida, ne može si sama ni čašu vode prinijeti, ne može čitati jer bi netko stalno morao sjediti kraj nje i okretati joj stranice knjige, ne može ništa… Samo leži, gleda u strop, moli Boga da joj muha ne sleti na lice jer ni nju ne može rukom otjerati... Sve ono što mi ni ne primjećujemo da radimo, ona itekako primjećuje jer to ne može. Ne daj Bože nitkome takvo iskustvo!
Taj jedan, jedini trenutak zbog kojega je došlo do prometne nesreće, je bio dovoljan da se čitav njen svijet sruši… Dali je za nastanak tog trenutka nepažnje u vožnji odgovoran Bog, vrag ili čovjek, ostat će vječno otvoreno pitanje. 

Moćno je svako "SADA"!

Isto tako je i obrnuto. Uvijek je dovoljan samo jedan trenutak (donošenje ispravne odluke, ili reći pravu riječ u pravo vrijeme itd.), pa da nam se čitav život promijeni i u pozitivnom smislu. Jedan trenutak, jedna skoncentrirana točka u prostoru i vremenu, izvor je svake sreće ili nesreće. U toj točci, koja uvijek može biti upravo SADA, počiva moć promjene. Dali ćemo tu moć aktivirati ili ne, na svakom ponaosob je da sam za sebe odluči.

Osobno sam mišljenja da bi čovjek uvijek trebao činiti ono što je u domenu njegovih mogućnosti; bilo da bi spriječio nesreće (pretpostavimo da utjecaja nekih "viših sila" nema), bilo da bi sebi izgradio put u bolji i sretniji život.
Ako pak pretpostavimo da neke "više sile" ipak postoje, opet je na čovjeku da u svakoj situaciji čini ono što je do njega.
"Caru carevo, a Bogu, božije!" značilo bi i pustimo Boga neka čini ono što spada u domenu njegovog božanskog djelovanja, a naša ljudska dužnost je da činimo najbolje ono što mi kao ljudi možemo učiniti. A možemo mnogo toga...