Dobro se dobrim vraća

Svako jutro, prije nego počnem raditi, surfam po internetu ispijajući jutarnju kavu... Pored ostalog pogledam naravno i šta ima novo na fejsu. Kada otvorim svoj privatni profil najprije me zaspe masa nekih izreka i citata sa stranica koje sam obilježila da mi se sviđaju. Da, sve su to pametne riječi, i svi mi bi se u većini složili sa njima, samo često se pitam koliko od tih mudrosti je primjenjljivo na život? Možda sve... No, pitanje je koliko stvarno živimo u skladu sa tim mudrostima kojima dajemo svoj lajk?
Jutros su me ove riječi potakle na razmišljanje...
"Sve se u životu dešava iz nekog razloga i tko zna zašto je to dobro. Vjerujem u dobro i da se dobro dobrim vraća..."

 ●  "Sve se u životu dešava iz nekog razloga i tko zna zašto je to dobro."
Dali je baš sve što nam se desi dobro? Ma, nije! Glupost! No, istina je da sve ima i svoju dobru stranu. Mora je imati jer živimo u svijetu polariteta. Sve je istovremeno i dobro i loše. Sada naravno ne želim reći da i u najgnusnijim zločinima ima nešto dobro, nego jednostavno to, da se u svim ovim normalnim stvarima koje nam se dešavaju u svakodnevnom životu može i dobra i loša strana vidjeti, ovisno o tome kako smo u trenutku analize emocionalno nastrojeni.

 ●  "Vjerujem u dobro i da se dobro dobrim vraća..."
Ta poslovica me je uvijek posebno iritirala! Kažu, dobro se dobrim vraća! Ali kada? Odmah ili jednog lijepog dana, kada sam ja već zaboravila na to nešto što sam željela da mi se vrati? Na drugom svijetu možda? I tako... Imala sam uvijek manje-više neka ogorčena razmišljanja na tu temu koja su proizilazila iz raznih razočarenja koja sam doživjela u prošlosti...
Ali ako se danas, u ovom mom zrelom dobu, to isto pitam, rekla bih: "Da, zbilja! Dobro se dobrim vraća i to u 99% slučajeva - odmah!"
Mnogo i često sam analizirala svoje kontakte sa drugim ljudima i došla do tog zaključka koji sam upravo rekla. Kad god sam se netkom npr. u bijesu obratila, dobila sam bijes odmah natrag. To izgeda otprilike ovako: da ne bih ispala totalno nekulturna, složim naravno neku slatku facu, izgovaram ljubazne riječi (čak je i to izvodljivo!), a izunutra kulja bijes u meni usmjeren prema toj osobi! No, tu nema varke. Nema prevare. Svaki čovjek osjeti nekim svojim vančulnim senzorima kakve mu istinske emocije njegov sugovornik upućuje i podsvjesno odgovara na njih.

Ako je čovjek iskren prema sebi, doći će neizostavno do zaključka da je i on sam uvijek u rezonanciji sa svojim sugovornikom. Dalje se nameće pitanje tko je prvi počeo sa odašiljanjem neke negativne emocije, ja ili moj sugovornik? Što je starije, kokoš ili jaje?
Tu odgovora nema, ali on nije ni bitan. Bitan je izlaz iz situacije. A izlaz postoji samo jedan: odmah tu štetnu emociju izbaciti iz sebe i zamijeniti je nekom pozitivnom. Prvi. Bez obzira na to, dali će naš sugovornik to isto učiniti ili ne. To je njegova stvar. No, ishod će biti dobar, zato što zakonitost "Kako je unutra, tako je i vani" uvijek djeluje. Kada peć grije, zagrijat će i onoga tko stoji pored nje. Kada frižider hladi, ohladit će i sve ono što je u njemu. Tu nema iznimke. To je jednostavno tako. 
Znači, i izreka koja kaže "Drugi ljudi su kao odraz tebe u ogledalu" je istinita. 
Samo, uvijek je najteže preuzeti odgovornost na sebe i priznati sebi nešto u stilu "ponašam se loše prema toj i toj osobi" (bez da odmah tražimo opravdanje zašto se tako ponašamo). Negativne karakteristike je uvijek lakše pripisati netkom drugom nego sebi samom. Tako nekako vam stoje stvari... "Promijeni sebe i promijenit ćeš čitav svijet!"
Želim vam lijep dan... :)