ponedjeljak, 14. srpnja 2014.

Kako sa negativnim ljudima?

Jednostavno, ne prihvatajte njihov "poklon". Što točno pod tim podrazumijevam opisuje ova lijepa budistička priča:

Jednog dana Buda je šetao kroz selo. Vrlo ljutit i nepristojan mladić mu je prišao i počeo ga vrijeđati.
“Ti nemaš pravo poučavati druge”, uzviknuo je. “Glup si kao i svi ostali. Ti si obična varalica!”
Buda nije bio uznemiren ovim uvredama.
Umjesto toga, upitao je mladića: “Reci mi, ako nekome kupiš poklon, a ta ga osoba ne uzme, kome taj poklon pripada?”
Mladić je bio iznenađen tako neobičnim pitanjem te je odgovorio: “Poklon bi pripadao meni jer sam ga ja kupio.” Buda se nasmijao i rekao:
“To je točno. Ista stvar je i s tvojom ljutnjom. Ako postaneš ljut na mene i ja se ne uvrijedim, ljutnja se vraća natrag tebi. Tada si ti taj koji postaje nesretan, ne ja. Sve što si učinio je da si povrijedio sebe.
Ako želiš prestati povrijeđivati sebe, moraš se riješiti ljutnje i postati pun ljubavi. Kada mrziš druge, ti postaješ nesretan. Ali kad voliš druge, svi su sretni."

 
Naš narod sažeo je tu mudrost u uzrečici: "Svako sirće (ocat) svoje bure grize!"

Veliki mislioc Mahatma Gandhi je rekao: "Kad god povrijedite nekog drugog, zapravo ste povrijedili sebe. Jer, ne postoji ni najmanja šansa da nekoga povrijedite, a da istovremeno ne povrijedite i sami sebe!" (jer se sve automatski vraća vama samima, a uz to još i gomilate duhovno smeće u svojoj duši)

Razmislimo: kako vam je bilo kada ste nekoga povrijedili? Ako se to slučajno desilo, vjerovatno vas je zapekla savjest, pa ste se možda i izvinuli toj osobi. Ali šta se desilo ako ste nekoga namjerno povrijedili, želeći mu se na primjer osvetiti? Vratiti mu (joj) nešto "milo za drago"? Da li ste nakon sprovedene osvete bili sretni? Vjerojatno ste jedno kratko vrijeme likovali... Onda je to kratko vrijeme prošlo (najkasnije za tjedan-dva), energija zluradog likovanja opada i u vama ostaje samo praznina...ili gorčina. A onda shvatite, da se ni vaša bol koja vas je zapravo navela na akciju osvećivanja, nije ni malo smanjila, nego je čak naprotiv narasla. Zašto je narasla? Zato što ste prije sprovođenja vaše akcije najprije morali i sigurno jeste mnogo razmišljali o tome. Dozvolili ste da mržnja u vama kulja, raste i buja. Zamišljali ste što će se desiti kada dotična osoba doživi ono što joj spremate i radovali ste se tome. Uživali ste u zlu. Ne znam da li ste toga svjesni, ali tako se postaje zla osoba. Tako se u sebi kultivira zlo, umjesto da ga suzbijamo, neutraliziramo i transformiramo u neke pozitivne osobine koje će značiti naš napredak, a ne osobni pad. 
Pored toga, sve negativne akcije i negativni osjećaji ne mogu nikada zaliječiti nešto u vama, niti neutralizirati, a kamoli popraviti.
To može jedino ljubav. Ako imate neku "ranu" u sebi, obavezno bi se trebali najprije riješiti svih negativnosti (pogotovu osjećaja mržnje i želje za osvetom) koji vas nagrizaju i stvoriti u sebi optimalne uvjete za "liječenje". Optimalni uvjeti su, kao što sam već rekla: ljubav, oprost, razumijevanje...i na kraju poželjeti "protivniku" iskreno i od srca sve najbolje u daljnjem životu.

Vjerujem da je nekada teško to prihvatiti kao istinu, a još teže sprovesti u djelo, ali vjerujte i vi, nema boljeg i bržeg puta ka vašem vlastitom unutarnjem oslobođenju i miru, no što je - oprost!

I još nešto bih savjetovala: izbjegavajte ljude koji u vama provociraju ono najgore. Pametnije je okružiti se ljudima koji vas inspiriraju, razumiju, podržavaju i čine sretnima... Okružite se sa ljudima sa kojima ste na istoj valjnoj duljini i ne zaboravite i vi njima davati pozitivne emocije! Davanje i uzimanje mora biti u ravnoteži.
I pazite da ne zagadite vaše odnose negativnim "sitnicama" kao što su npr. sitne laži. Nema sitnih laži. Laži su laži, a one su duhovno smeće između dva čovjeka i sprečavaju istinski kontakt dvije duše. Zapamtite, svako zlo je na početku bilo "malo".




Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.