ponedjeljak, 12. prosinca 2016.

5 koraka za stvaranje svega što želite

Da biste stvorili ono što želite sa svojim mislima, morate postići stanje uma kao da se zapravo to već dogodilo i to trebate osjećati
U tom procesu prestati ćete biti vezani za cilj jer ste ga već ostvarili. Zatim trebate marljivo raditi na tome da to postane stvarnost i za sve ostale, stvarnost kakva već postoji u vašem umu.

Korak 1.
Prvo morate smisliti što želite, auto, ljetovanje, savršenog partnera, novi posao, ideju koja će promijeniti svijet. To mora biti nešto što doista želite, a ako je nešto veliko, onda to mora biti nešto za što ste spremni potrošiti svoj zadnji dah života. Ali ako je nešto manje i dalje morate nastaviti sve dok to ne dobijete, vrijeme nije važno. Potreba za dovršenjem je bitna.
Trebate imati gorljivu pulsirajuću potrebu za nečim velikim. Ne nešto što bi voljeli. To je bitno za vaš uspjeh. Za manje stvari to nije nužno, budući da je manje stvari puno lakše ostvariti.

Korak 2.
Morate mentalno otputovati naprijed u budućnost i doživjeti osjećaj koji bi imali kada se vaša želja ostvari. Možete osjećati da se to dogodilo prije nekoliko minuta, prije nekoliko mjeseci ili prije nekoliko godina – ali dogodilo se. Želite iskusiti osjećaj koji se pojavljuje sada kada se to dogodilo, pogledajte koliko ste sretni zbog manifestacije.

Osjetite. Iskusite osjećaj. Osjetite koliko ste zahvalni što to imate sada u svom životu i koliko ste zahvalni što ste demonstrirali sebi kako možete promijeniti svoj svijet samo sa svojim umom. Pogledajte koliko je trebalo da se to dogodi i kako se to nije događalo sve dok se nije moglo ostvariti na savršen način i u idealno vrijeme.
Pogledajte kako se sve to nekako posložilo na svoje mjesto. Ostanite na ovoj točki sve dok istinski ne iskusite sve te osjećaje, a kada osjetite onda se možete premjestiti na korak 3, ne prije. To može potrajati 10 minuta ili duže. Uglavnom, nije važno koliko dugo je potrebno, ali to ne možete preskočiti!
Dakle, sve se prvo treba dogoditi u vašem umu.

Korak 3.
Ovo neće imati smisla ukoliko niste savladali korak 2… Razmislite, nakon što se sve dogodilo u vašem umu, mislite li da vam je potrebno da se to dogodi i u stvarnosti?  Razmislite o tome neko vrijeme, to je postala realnost za vas, tako da je stvarno. Je li vam još to potrebno? Naravno da bi voljeli, ali vi to ne trebate.
Osjećaj koji bi trebali doživjeti je: ‘To će se dogoditi u pravo vrijeme i na pravi način. To će se dogoditi kada to bude najbolje za mene.’
Možete li osjetiti? To je osjećaj koji želite imati u svom umu. Nemojte ići na sljedeću točku sve dok to ne osjetite. Kada iskusite taj osjećaj, stvorili ste čarobni dio zakona privlačnosti.

Korak 4.
Možete početi poduzimati odgovarajuće mjere pomoću kojih će vaša realnost postati i drugima stvarna. Ukoliko želite pronaći partnera – odgovarajuće mjere bi bile da promatrate ljude koji prolaze.
Ukoliko želite postati bogati – odgovarajuće mjere bi bile da procijenite sve mogućnosti za stvaranje novca, a zatim razradite strategiju koja će najbolje djelovati.  Što god željeli postići, istražujte tu temu i postanite stručnjak u tome. Možete ostvariti ono što želite sa svojim dominantnim mislima i fokusom.
Ali to možete učiniti samo bez osjećaja potrebitosti.  Radite marljivo na ostvarenju vašeg cilja, držite oči širom otvorene i očekujte da se stvari dogode. Zahvalno prihvaćajte koincidencije, kada se pojave. Mislite o koincidenciji kao o pomoći. Vaše samopouzdanje će automatski rasti sa svakim malim korakom vaše manifestacije.

Korak 5.
Nastavljate s procesom sve dok vaša stvarnost ne postane i stvarnost drugima. Neka vaš um bude fokusiran…
“Ukoliko se to još nije dogodilo, onda se ili nije trebalo dogoditi ili sam nešto propustila. Idemo vidjeti jesam li nešto propustila. “
“Uostalom, to će se dogoditi u najbolje vrijeme i na najbolji mogući način za mene, pa se pitam što još mogu naučiti.”
Ja sam se bezbroj puta kolebala oko mojih odluka.  Promatrajte svoje osjećaje i pazite na svoj ego koji će vam pokušavati usaditi sumnju. Nemojte na silu sumnju tjerati iz svog uma. Samo je promotrite, pogledajte kakva je – beskorisna i destruktivna na putu ostvarenja vašeg cilja.

I na kraju … Proces manifestacija uvijek može proizvesti nešto veće i bolje… Dakle, uvijek budite otvoreni za veće manifestacije.
Jeste li se ikada pitali: “Kako mogu biti sigurna da nikada neću odustati od svog sna?”
Odgovor je: Ne možete odustati od nečega što je postalo vaša realnost.
Stvorite svoju realnost i nastavite kreirati.
Izvor: thelawofattraction

subota, 3. rujna 2016.

Stres i važnost odmora

Kumulativni oblik stresa javlja se kod ljudi koji intenzivno rade na određenom poslu; čovjek je zarobljen u toj svojoj ulozi, drugi aspekti njegove ličnosti zanemareni su. Godišnji odmori su prigoda za ponovno otkrivanje tih dijelova osobnosti, koji nas oslobađaju. Mnoge od nas muči osjećaj da će na odmoru potrošiti teško stečeni novac. Možda imaju mnogo preče potrebe (npr. slanje djeteta na školovanje itd.). Možda se osjećamo mnogo bolje kad potrošimo novac na svoju obitelj, a ne na sebe. Možda nam nije teško potrošiti novac za nešto što ćemo posjedovati-za nešto što možemo vidjeti i dodirnuti – ali nam je mnogo teže potrošiti novac za neko novo osobno iskustvo ili doživljaj.

Međutim, psiholog dr. Zeitz napominje: “Svatko ima potrebu da negdje otputuje na odmor. Ne mogu dovoljno istaknuti koliko je važno takvo provođenje odmora”.

Dr. Swogger, psihijatar iz Kanzasa, slaže se i kaže: “Postoji kumulativni oblik stresa, a javlja se kod ljudi koji intenzivno rade na određenom poslu – bez obzira da li taj posao predstavlja odgoj i brigu oko dvoje ili troje djece ili je to rad u uredu, prepunom stranaka. Za vrijeme takvog rada, vrlo se lako desi da čovjek bude ‘zarobljen’ u toj svojoj ulozi, tako da drugi aspekti njegove ličnosti budu stavljeni u pozadinu ili je izgube ako ova situacija potraje duže vrijeme. Godišnji odmori pružaju šansu da se prekine s tim načinom života i oni daju ljudima pri¬liku da ponovno otkriju zanemarene dijelove svoje ličnosti”.

Ne robujte zacrtanim planovima

Ima ljudi koji upadaju u jednu kolotečinu, monotoniju godiš¬njih odmora, kada stalno idu u isto vrijeme na isto mjesto, takvi odmori u kojima su nekada uživali, više ih ne odmaraju, ne regeneriraju, niti oduševljavaju. Sigurnost koju pruža takva rutina i već poznato mjesto, kombinirana s određenim strahom, nelagodom i neizvjesnošću od no¬vih mjesta i nepoznatog, otežava da se pronađe novo zgodno mjesto za odmor ili neku aktivnost u kojoj bi se moglo istinski uživati.

Dr. Shapiro kaže: “Spontanost je ključna za naše odmore. Mi smo konzervativni organizmi, trenirani da radimo unutar određenih dnevnih programa i često tu naviku nosimo sa sobom i na svoje godišnje odmore. Sigurno da nije ništa pogrešno imati dnevni program, ali mora se držati na umu da mi nismo robovi tog programa. Promijenite plan u skladu s trenutačnom željom ili pobudom. Na primjer, planirali ste čitav dan besposličariti na plaži, uz dobru knjigu. Sve ste sredili oko svojeg mjesta gdje ležite, tu je pri ruci čak i hladno piće, međutim sunce je prejako, a knji¬ga nije previše interesantna. Ostavite sve. Otiđite i prebacite se na nešto drugo. Međutim, neki ljudi će trpjeti neugodnu situaciju čitav dan, jer su za taj dan planirali plažu i tako mora biti. Ali, ustvari tako ne mora biti”.Kad završava godišnji odmor preporučljivo je doći kući tako da se ima barem čitav dan slobodno, dan prije nego će se krenuti na posao. Jedan psiholog to komentira ovako: “Ljudi su skloni misliti da se lako i brzo mogu ‘prebaciti u treću brzinu’ i početi normalno raditi, ali to nije točno. Prije nego počnete raditi omogućite svojoj duši i tijelu barem mali prijelazni period, za koje vrijeme će se ‘iskopčati’ iz ritma odmora. Ako se to ne osigura, osoba se može prvih dana na poslu loše osjećati zbog određene dezorijentacije i konfuzije”.

nedjelja, 7. kolovoza 2016.

Inovativne metode psihoterapije: hipnoterapija

Pre nego što se upustim u dublje predstavljanje hipnoterapije, htela bih spomenuti jedan fenomen koji je na žalost često vezan uz pojam hipnoze, a to je – strah. Veliki broj ljudi se boji isprobati hipnozu kao jednu od mogućih metoda pomoći, iako je već naučno priznato da hipnoza brzo i efikasno deluje kod ublažavanja, pa čak i potpunog oslobađanja od velikog broja zdravstenih tegoba.

Šta je to zapravo čega se bojimo kada je u pitanju hipnoza? Naravno, na prvom mestu stoji strah od nepoznatog, Najčešća pitanja su:
„Da li ću pod hipnozom znati za sebe ili ću upasti u „crnu rupu“ i biti na neki način izgubljen?“
„Da li pod hipnozom još uvek imam slobodnu volju ili hipontizer postaje moj gospodar, a ja njegova marioneta?“
„Da li ću nakon hipnoze biti normalan? Kako ću se osećati posle hipnoze?“
To su otprilike klasična pitanja koja svakom čoveku prolaze kroz misli pre nego što se odluči isprobati hipnoterapiju u svrhu rešavanja problema koji ga muči. Zato je prilično važno unapred se dobro informisati o tome šta je to zapravo hipnoza, a takođe i o serioznosti hipnoterapeuta kod koga nameravamo ići.

Da odmah u početku raščistimo sa ovim pitanjima. Hipnoza je samo promenjeno stanje svesti, a nije gubljenje svesti (padanje u nesvest) tako da je klijent svakoga trenutka svestan sebe i svega što se dešava oko njega. Ljudska čula su pod hipnozom čak šta više daleko izoštrenija nego što su to u normalnom stanju svesti, te je klijent za vreme hipnoze vrlo osetljiv na sve neugodne zvukove koje čuje oko sebe (npr. zvuk prolazećih automobila sa ulice). Terapeutov zadatak je da se pobrine da se klijent u svakom trenutku oseća ugodno i opušteno, te da mu pravovremeno sugeriše da ne obraća pažnju ninašto drugo osim na njegov glas.
Klijent ne gubi slobodnu volju pod hipnozom. Svako bi mogao, kada bi to hteo, u svako doba prekinuti proces hipnoze. No, jako retko se dešava da to neko stvarno i učini (nisam to još nikada doživela). Doživela sam da mi je jedna klijentkinja jednom rekla:
„Pitala sam se da li bih sada mogla ustati i namerno prekinuti sve ovo, ali mi je bilo toliko lepo da nisam imala želju da bilo šta nasilno prekidam. Moram takođe priznati da nisam imala želju ni mali prst na ruci da pomerim, a kamoli da se dignem i ustanem sa kauča! Bila sam toliko lenja ili tačnije rečeno, osećala sam se maksimalno opuštenom i stvarno bi bilo ludo s moje strane, razmišljala sam ležeći,  prekinuti nešto što ne doživljavam svaki dan, a tako je lepo i ugodno!“

Klijenti osećaju jako ugodno i nakon hipnoze. Hipnoterapeuti uvek daju takozvane posthipnotičke sugestije koje klijentima omogućavaju da dugo vremena nakon hipnoze zadrže osećaj unutašnje harmonije, mira i sreće. To i jeste svrha hipnoze. Da postignute promene i novostvorene emocije budu i ostanu trajne.
Znači, svi strahovi koje ljudi obično imaju kada je hipnoza u pitanju su potpuno neosnovani. Hipnoza sama po sebi nema negativne posledice po ljudsko zdravlje niti ima ikakvih negativnih nuzpojava. Jedini izvor mogućih grešaka je hipnotizer, a ne hipnoza sama po sebi. Seriozan hipnoterapeut se uvek dobro pripremi za savkog svakog svog klijenta individualno. Sugestije koje će hipnotizer davati klijentu moraju biti dobro osmišljene i koncipirane specijalno za svaku osobu pojedinačno (greška je paušalno ponavljati sugestije čak i onda kada je u pitanju isti problem npr. depresija). Jedino kroz individualni pristup svakom pojedincu je moguće postići optimale rezultate hipnoterapije.
Vezano za temu - slobodna volja pod hipnozom – želim još nadodati da je hipnotizeru moguće kroz igru reči navesti klijenta na absurdne radnje kao i izazvati kod njega nerealne osećaje. Primer: hipnotizer sugeriše klijentu da zagrize limun pri čemu limun za njega neće više biti limun nego lepa, sočna jabuka slatkastog ukusa.
No, takve stvari ne rade seriozni hipnoterapeuti, nego pre šou hipnotizeri.


Kojih vrsta problema je moguće osloboditi klijenta?

Kratki odgovorna to pitanje glasi: svih. Izuzetak su jedino pacijenti koji pate od teških oblika psihoza. Svaki čovek koji se želi podvrgnuti hipnozi mora biti u svako doba svestan sebe i svojih osećaja kao i imati realnu orijetaciju u prostoru i vremenu. Kod pacijenata obolelih od neke teže psihoze (npr. od šizofrenije) to nije slučaj.
Tome nasuprot, sa hipnozom se sasvim uspešno mogu lečiti ljudi koji pate od depresije, od raznih fobija, straha od polaganja ispita, od ograničavajućih nesigurnnosti u socijalnim kontaktima (manjak samopouzdanja u međuljudskim odnosima, trema od javnih nastupa i sl.). Sasvim lako je moguće osloboditi klijenta i od svih neželjenih emocija koje klijenta trenutno zaokupljaju i opterećuju. Moguće je takođe izazvati i brze promene ukorenjenih navika (npr. kada je u pitanju način ishrane, zavisnost o nikotinu, itd.). Pored široke palete problema psihološke prirode, putem delovanja na podsvest je takođe moguće izazvati  bitne promene i na fizičkom nivou (oslobađanje od raznih telesnih bolova). Hipnoza se danas koristi u nekim klinikama u Europi u svrhu zamene za anesteziju prilikom operacija, jer je spoznato da se putem hipnoze može čak potpuno isključiti osećaj bola (hipnoanestezija).


Sta se tačno dešava  u hipnozi i kako izgleda jedan hipnotički tretman?

Kod iskusnog, serioznog hipnoterapeuta (koji radi po metodi dr. Miltona Eriksona) ne postoji ništa uznemiravajuće, ništa iznenadno, neplanirano, ništa što bi na bilo koji način moglo uznemiriti i psihički destabilizovati klijenta. Na ugodan i svakome specificno prilagodjen način, klijent se uvodi u stanje duboke fizičke i psihičke opuštenosti u kojoj je njegova podsvest spremna da prihvati sugestije koje će mu promeniti način ponašanja i percepciju realnosti. 
Hipnoterapeut započinje svoj rad sa klijentom jednim iscrpnim uvodnim razgovorom koji služi prikupljanju informacija o klijentu i njegovom problemu. Druga vrlo važna svrha uvodnog razgovora je uspostavljanje određenog unutrašnjeg kontakta između klijenta i terapeuta tj. uspostavljane odnosa međusobnog poverenja.
Nakon toga se prelazi na praktičnu hipnozu: uvod klijenta u hipnozu, davanje unapred pripremljenih, idividualno-specifičnih sugestija, a nakon hipnoze tretman se zaokružuje jednim završnim razgovorom. U završnom razgovoru hipnoterapeut proverava stanje klijentove svesti.  Pre nego što hipnotizer otpusti klijenta on mora biti potpuno siguran da se klijent ponovo kao i pre hipnoze nalazi u stabilnom, budnom stanju svesti.

Koliko tretmana je potrebno da bi se klijent oslobodio nekog problema je individualna stvar i varira od jednog do četiri tretmana u zavisnosti od dubine uzroka samog prolema kao i od broja njegovih pratećih ubeđenja.

Ana Blom, dipl. pedagog,
mentalni trener i hipnoterapeut (po školi dr. Miltona Eriksona)
Zainteresovani za tretmane hipnozom mogu mi se obratiti putem maila: 
ana.blom(et)blom-medien.de
ili telefonom na br.: 063 / 585412

U Srbiji sam (Novi Sad) od 10.08. – 25.08.2016 te u tom vremenskom periodu primam klijente iz Srbije, kao i iz susednih zemalja koji žele doći u Novi Sad


četvrtak, 4. kolovoza 2016.

Priča o čarobnjaku i ovcama


Na livadi usred ogromne šume, živio je čarobnjak, koji je imao veliko stado ovaca. Svaki dan on bi jeo po jednu ovcu iz stada. Ovce su dosta zabrinjavale čarobnjaka - one su trčale kroz šumu, i on je provodio mnogo vremena pokušavajući da uhvati odlutale ovce, da ih dovede u stado. Još bi ovca, koju je namjeravao da ubije, osjetila to i počela očajnički da se odupire, a njeni krici bi plašili druge ovce. 
Potom se čarobnjak odlučio da primjeni lukavstvo - razgovarao je sa svakom ovcom nasamo i svakoj nešto sugerirao.

Jednoj je rekao: "Ti nijesi ovca, ti si osoba kao ja. Nemaš čega da se plašiš, jer ja ubijam i jedem samo ovce, a ti si jedini čovjek u ovom stadu, a to znači i moj najbolji drug."

Drugoj je rekao: "Zašto bježiš od mene kao druge ovce? Ti si lav i ne moraš se ničega plašiti! Ja ubijam samo ovce, a ti si moj drug."

Trećoj je sugerirao: "Vidi, ti nijesi ovca, ti si vuk. Vuk koga ja poštujem. Ja ću kao i ranije, nastaviti da ubijam svakog dana po jednu ovcu iz stada, a vuk, najbolji čarobnjakov drug, nema razloga da strahuje..."

 Na taj način on je razgovarao sa svakom ovcom ponaosob i svakoj je sugerirao da ona nije ovca, već potpuno drugačija životinja koja se razlikuje od svih ostalih ovaca u stadu. Nakon ovog razgovora, ponašanje ovaca u stadu se potpuno promijenilo; one su mirno pasle i nikada više nisu bježale od njega u šumu. A kada bi čarobnjak ubijao narednu ovcu, mislile su: "Pa, ubio je ovcu, a ja sam - lav, vuk, čovjek... najbolji čarobnjakov drug, nemam razloga za strah."

Čak ni ovce, koji je ubijao, nisu se odupirale! On bi samo prišao jednoj od njih i rekao: "O, moj najbolji druže, nijesmo odavno razgovarali. Dođi u moje dvorište. Treba mi tvoj savjet u vezi stada ovaca." I ovce bi ponosno išle u dvorište čarobnjaka. A tamo bi on stvarno pitao svog najboljeg druga šta se dešava u stadu. Žrtva bi mu sva radosna pričala o svemu, a zatim ju je čarobnjak ubijao.

Pošto je smrt nastupala trenutno, ovca nije imala vremena ništa da shvati.
Čarobnjak je bio veoma zadovoljan, on je podigao samopoštovanje svakoj ovci, a kao rezultat toga one nisu više mislile o neizbježnoj smrti, manje su bile nervozne, uživale su u životu i mirno pasle travu, te je zbog toga i njihovo meso bilo mnogo ukusnije.

Dugi niz godina, čarobnjak je lako upravljao velikim stadom, a najzanimljivije je da su mu same ovce počele pomagati. Ako bi neka suviše razborita ovca počele da pretpostavlja kakvo je pravo stanje stvari, tada bi ostale ovce ... pošto su one, lavovi, ljudi, vukovi, najbolji čarobnjakovi drugovi .... ga obavještavale o čudnom ponašanju te ovce. Sledećeg dana čarobnjak bi je sa zadovoljstvom pojeo.

Priča o čarobnjaku i ovcama je omiljena priča Georgija Gurđijeva, koju je često pričao svojim učenicima. (priču prevela Beba Mur)

Sedam osnovnih načela hune

Ike

Svijet je ono što smatraš da jeste.
Ljudi i događaji koje smo privukli u svoj život, poput ogledala nam pokazuju važne dijelove naših unutarnjih obrazaca i programa. "Ogledalo" ne znači da je svako tko je ušao u naš život isti kao mi. To znači da osoba koja se našla u našem životu ukazuje na to što se nalazi u nama, u našoj podsvijesti. Svaka drama u našem životu odraz je unutarnje drame. Svaka osoba u našem životu odražava energetske obrasce i međuodnose koji se nalaze duboko u nama. Tako dobijamo mogućnost čišćenja svojih energija, ličnog razvoja i isceljivanja. Čim se iscelimo, iz našeg okruženja nestaje ono što je predstavljalo naše unutarnje borbe.
U trenutku kad prepoznamo da su naši osjećaji samo naši (da nema nijednog osjećaja koji smo pokupili od nekog drugog ili nam ga je netko drugi uskratio), postajemo slobodni.

Kala

Ne postoje granice.
Granice su korisne iluzije ako želimo sticati iskustva, bez njih ne možemo igrati igru zvanu život. Same granice i ograničenja smislio je čovjek i zato su one promjenjljive. Nikad, dakle, ne smijemo zaboraviti da su pravila izmišljena. Budući da ih u svakom trenutku možemo mijenjati, nudi nam se bezbroj mogućnosti kako ćemo oblikovati samu igru.

Makia

Energija sledi usmerenost.
Uvijek raste ono na što smo usredsređeni. Imajte na umu da istovremeno ne možete imati dvije misli i da osjećaji slijede aktualnu misao. Zbog toga treba biti stalno budan i misli dovoditi u sklad. Usredsredite se na dobre stvari. U vašem životu ima mnogo stvari zbog kojih možete biti zahvalni. Činite to što češće, spajajte trenutke budnosti dok se ne dovedete do života u budnosti i skladu.
Kreativna snaga kojom stvaramo svoju realnost slijedi našu usmerenost i mi privlačimo u život ono na što smo mislima usredsređeni.

Manava

Sada je trenutak moći. Postoji samo sada.
Autohtono stanovništvo Havaja polazi od toga da ne postoji neko drugo vrijeme osim sadašnjosti. Prošlost je prošla, budućnost još nije stigla i jedino sada možemo učiniti nešto da utičemo na svoj život. U ovome času možemo oblikovati svoje misli i osjećaje da budu pozitivne i uravnotežene, i oni će privlačiti pozitivne stvari u našu sadašnjost. Samo ako smo usmjereni na aktuelni trenutak, možemo osloboditi svu energiju za ostvarenje određenog cilja. To je jedini način da izbjegnemo žal zbog propuštenog i da nas energija prošlosti ne drži zatvorenima.
Zastanite tu i tamo i razmislite da li ono čime je vaš mozak trenutno okupiran nešto što će vas dovesti do cilja? Ako vaše misli ne korespondiraju s onim čemu težite u životu i što želite biti, upravo je sada trenutak da to promenite!

Aloha

Voleti znači biti srećan.
To zvuči kao neki romantični natpis na šalici za kavu koju smo dobili na poklon. Međutim, učenje huna govori o drugačijem vidu ljubavi i sreće. U trenutku kad smo spojeni sa svojim izvorom zapravo se nalazimo u stanju osećaja ljubavi. To je stanje u kojem osjećamo istinsku sreću. Izlazak iz stanja ljubavi nužno vodi iz sreće u patnju, budući da smo se odvojili od izvora.
Temeljna pretpostavka je da je za stvarnu sreću potrebna bezuslovna ljubav. A ta ljubav počinje s nama samima. Samo ako sebe prihvatamo onakvima kakvi jesmo i volimo se, u stanju smo i drugima dati ljubav i povjerenje.
Voljeti bezuslovno znači umnožavati radost i sreću, a ne vršiti pritisak, težiti posedovanju i sl. Prava, istinska ljubav je osjećaj je koji u nama ne ostavlja prostor za strah, zlovolju i ružne misli. Ukoliko nas ljubav čini nesretnima, to nije bezuslovna ljubav i ne dolazi iz pravog izvora. Živeti u alohi znači širiti vibracije ljubavi na sve aspekte života.

Mana

Sva moć dolazi iznutra.
Brojna učenja i doktrine govore da moć dolazi od spoljnjih faktora, od Boga, cara, države... Učenje huna govori da svu moć kojom kreiramo svoj život smo sami stvorili, u telu, umu i duhu. Ništa nam se ne događa, a da mi i sami u tome ne učestvujemo.
Sve s čime se suočavamo u životu dovlačimo sami svojim mislima, uvjerenjima, strahovima i očekivanjima, pa smo na taj način stvaratelji. Naš zadatak je da uvidimo svoj dio odgovornosti u zbivanjima. Jer, ako imamo moć nešto da stvorimo, onda imamo moć da to i promenimo.
U huni postoje dva pojma: "unutrašnja i spoljašnja moć". Spoljašnju moć crpimo iz spoljnjih izvora: statusnih simbola, titula, položaja itd. Unutrašnju moć crpimo iz spoznaje o sebi. Upravo unutrašnja moć daje stvarnu snagu za život, donosi nadahnuće i prosvetljenje. Kad se susrećemo sa svojom unutrašnjom moći, susrećemo se s božanskim, jer Bog živi u nama. U tom slučaju naše srce i um ulaze u sklad s velikim srcem univerzuma.

Pono

Istinito je ako je efikasno.
Zvuči kao verzija one stare da "cilj opravdava sredstvo", ali radi se o nečemu sasvim drugom. Izbor sredstava oblikovaće ishod. Namećemo li silom mir, taj mir će trajati tek neko vreme. Kako nije stvoren iznutra, već je nametnut, u određenim će okolnostima sve eksplodirati u nasilju. U svakodnevnom životu, ako silom namećemo svoja rješenja u svrhu da što prije dođemo do cilja, uspjeh će trajati tek određeno vrijeme. Sredstva koja biramo i kojima baratamo moraju uvek biti u skladu s najvišim vrednostima. Ovo načelo govori o tome da je huna vrlo praktična i sve što vodi kvalitetnom cilju je dobrodošlo.
Onoliko je puteva do sreće koliko ima ljudi. Svi imamo izbor da biramo vlastiti put ili da slijedimo neki drugi. Svaka duša zna šta je za nju dobro i šta je čini srećnom. Huna nalaže: nemojte poučavati i težiti misionarstvu, ta su vremena prošla. Naprosto budite ljubav. Iznesite svetu radost ljubavi u svakoj misli, reči i delu. Mnogo je puteva do istine i svaki je put jedinstven poput duše koja njime kroči. Smisao našega života je živeti ljubav.


ponedjeljak, 11. travnja 2016.

Narcistički poremećaj ličnosti i prijateljstvo

Zaboravite pravo prijateljstvo sa osobom koja ima NPL! U članku „Narcistički poremećaj ličnosti: kućni psihopata“ sam opisala 99 % karakteristika muškaraca sa NPL-om, tako da i kada je u pitanju prijateljstvo želim naglašeno podsjetiti na taj tekst.
Ako muškarac laže i manipulira svoje najbliže (svoju obitelj) zar mislite da neće „prijatelja“? Zar se nadate da je moguće da jedna takva osoba bude netkome, bilo kome, pravi prijatelj?  Ne, to nije moguće. Ne zaboravimo da jedan narcis
-        nema sposobnost empatije (sposobnost da se postavi u poziciju druge osobe, te da osjeti kako bi se netko mogao osjećati u datom trenutku),
-        da je uvijek sam sebi najvažniji, te da ga čak ni ne interesira kako se drugi čovjek osjeća,
-        da jedan narcis, s obzirom na realno funkcioniranje njegovog mozga (prednji dio cortexa) nije sposoban ili je ograničeno sposoban osjećati ljubav, milosrđe, također niti pravo prijateljstvo jer se ono temelji na tim emocijama. On nikada nije doživio tj. stvarno osjetio ljubav i lojalnost, tako da nema pojma šta to zapravo znači. On uvijek samo glumi pozitivne osjećaje sa ciljem da njegova anomalija nemogućnosti osjećanja ne bude otkrivena od strane normalnih ljudi.
-        Kada narcis ima „prijatelja“, ima ga iz samo jednog razloga, a to je jer ima neku korist od dotične osobe.
         Drugi razlog je da mu se ta osoba najvjerojatnije divi, a divljenje od strane drugih ljudi je duševna hrana narcisima. Svaki narcis je bukvalno ovistan o divljenju i to je ono što pokušava požnjeti gdje god stigne!

Zato svaki narcis za „prijatelje“ uvijek bira ljude koji su lošiji od njega: ili su manje obrazovani, ili su manje atraktivni ili i jedno i drugo. Pored takvih „prijatelja“ se narcis u pravilu sa lakoćom uspijeva isticati i u potpunosti blistati!  

Njegova prijateljstva nalikuju na „prijateljstvo“ između grofa Drakule i njegovog vjernog pratioca Igora.
Ali zašto jedan Igor bira Drakulu za prijatelja iako možda naslućuje njegovu pravu narav?
Zato što je i Igor pomalo psihički oštećen: ima nizak stupanj bazičnog samopouzdanja i kronično je nezadovoljan sam sa sobom, pa smatra da mu „cijena raste“ ako ima za prijatelja netkoga tko je posebno atraktivan, pametan, sposoban i slično (sve ono za čega on sam sebe ne smatra). Igor se pokušava obasjati sjajem jednog narcisa iako je vječno samo u njegovoj sjenci. No, njega usrećuje već i sama činjenica da ga narcis želi u svojoj blizini, pa se stoga smatra privilegiranim. Čast mu je što je narcis baš njega odabrao da se sa njim druži!
Za narcisa je pak Igor samo još jedan od njegovih mnogobrojnih sluga koji zadovoljava neke od njegovih potreba.
Oni ljudi koji ne zadovoljavaju ni jednu narcisovu potrebu ili oni koji svojim dostignućima bacaju narcisa u sjenku (jer su npr. ljepši, pametniji, obrazovaniji) ne mogu nikada biti narcisovi „prijatelji“!

To je sve. To je šema funkcioniranja narcisovih „prijateljstava“. U takvim odnosima ne postoje kod narcisa, kao niti u jednosj vrsti odnosa u kojima se on nalazi, nikakvi posebni osjećaji. U pitanju je samo korist tj. zadovoljavanje njegovih potreba.
Da se uloge kojim slučajem izmjene i da nastupi situacija u kojoj bi Igor trebao prijateljsku pomoć, narcis bi se izgubio u vidu magle sa vidnog polja! Naravno da bi smislio nekakav adekvatan izgovor, jer tko zna kada će mu Igor ponovo zatrebati!

Sinteza: Kao što iskorištava svoju ženu, djecu i ljubavnice, muškarac sa narcističkim poremećajem ličnosti iskorištava i svoje „prijatelje“!
Kao što "voli" i "poštuje" svoju ženu, djecu i ljubavnice, tako „voli“ i „poštuje“ i svoje prijatelje... That´s it!



četvrtak, 7. siječnja 2016.

Kako djelujemo jedni na druge?


Naša energetska polja djeluju jedno na drugo

Ljudi imaju uticaja jedno na drugo daleko više nego što su toga svjesni. Pri kontaktu, bilo fizičkom, bilo samo u mislima, naše energije se miješaju i teže ka izjednačenju. Ako smo duže sa nekim u kontaktu, lagano i neprimjetno postajemo slični jedno drugom. Ne kaže se džabe: "S kim si, onakav si." Zato pažljivo birajte ljude koji vas okružuju, a konsekventno prekinite svaku vezu, naravno i onu duhovnu (misli) sa svim osobama koje imaju ove osobine: gaje u sebi pakost i zlobu, zavidne su, neostvarene u životu, ozlojeđene, nesretne, podle, tračave, otrovne, neuspješne i slično - ako se i sami ne želite "zaraziti" takvim energijama i spasti na nivo sitnih duša...
Da takvi ljudi sami sebi nanose najviše štete, (sa takvim karakternim osobinama apsolutno je nemoguće biti sretan i uspješan u životu), izlišno je govoriti.


--------------------


Ako slučajno uvidite da u vama već postoji nešto od navedenih negativnosti, a želite ih se osloboditi, potrebno je sljedeće:
1. Najprije konsekventno i potpuno prekinite sve veze sa ljudima tog tipa
2. Zaštita osobnog energetskog polja (proguglajte kako se to radi ako vas interesira)
3. Kontrola misli; svjesno i odlučno odbacivanje svih negativnih misli i emocija, ma koliko vi smatrali da su one opravdane (nikada ne zaboravite da, ako ih se ne riješite, gajite otrove u SEBI)
4. Svjesno kultiviranje pozitivnih misli i emocija 

5. Ako osjetite da imate viška energije npr. osjetite bijes prema nekome, smirite se i kanalizirajte svoju energiju u nešto što oplemenjuje: čitanje knjiga, glazba, umjetnost, stvaralaštvo bilo koje vrste, može i u sport...... Ne ulažite svoju energiju nikako u bljuvanje na druge ljude, situaciju, politiku, stanje u zemlji itd. jer time zapravo ulažete energiju u kultiviranje mržnje i zla u sebi
6. Radite svaku večer pred spavanje retrospekciju svojih misli (preispitajte sebe da li vam se u toku dana potkralo nešto što stoji na vašoj listi "No way!") i potrudite se da to sutradan ispravite....
Za najviše mjesec dana bit će te kao novi i osjećat će te se divno, slobodno i čisto! 


ponedjeljak, 4. siječnja 2016.

Narcistički poremećaj ličnosti (NPL): kućni psihopata

Glavne karakteristike ljudi sa narcističkim poremećajem ličnosti


Simbolički prikazan narcistički bijes koji često završava fizičkim nasiljem.

Narcistički poremećaj ličnosti je jedna forma psihopatije. Neki autori nazivaju narcise - kućnim psihopatama. Zašto? Osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti ispoljavaju svoju agresiju između četiri zida, untar obitelji, bez vanjskih svjedoka. Kod narcisa govorimo uglavnom o pasivnoj agresiji. Što je to pasivna agresija bit će kasnije objašnjeno. No, u trenutcima napada takozvanog narcističkog bijesa treba napomenuti da muškarci sa narcističkim poremećajem ličnosti ne prežu niti od fizičkog nasilja.
Ali, s obzirom da je narcisima vrlo bitno što drugi ljudi misle o njima (drugoj vrsti psihopata to nije najbitnija stvar), oni će pokušavati pred vanjskim svijetom sačuvati sliku sretne obitelji i sliku sebe kao poštenog i miroljubivog čovjeka. Teško da će itko uspjeti makar naslutiti kakva se zloća krije ispod maske simpatičnog, društvenog, finog i šarmantnog "gospodina". On svoju zlobu naravno ne vidi kao takvu, nego je naziva osjećajem za pravdu, a svojim ponašanjem "....samo kažnjava one koji su zaslužili kaznu", rekao je doslovno jednom jedan narcis. Ali da krenem od početka; od njihovih osnovnih potreba i karakteristika ...


"Ogledalo, ogledalce moje, reci mi na svijetu najidealniji tko je?"

Jedna od osnovnih potreba narcisoidnih ličnosti je  ogledanje u drugoj osobi. On želi vidjeti u drugima potvrdu da je divan i neodoljiv u svakom smislu. No, to ne znači da su ljudi sa izraženim narcisoidnim odlikama zaljubljeni u sebe! Naprotiv, narcis ne voli sam sebe, on voli sliku o sebi koju je stvorio upravo u svrhu prikrivanja osjećaja niže vrijednosti. Stoga svakom narcisu stoji održavanje te idealizirane slike o sebi na samom vrhu liste životnih prioriteta.

Narcis želi u svako doba biti primjećen, priznat i obožavan. Kao što je rečeno, narcis uvijek traži potvrdu svoje vrijednosti izvana. On je čak šta više bukvalno ovisan o pohvalama i divljenju drugih ljudi. Njemački psihijatri i psiholozi su već odavno prešli sa termina - Selbstverliebtheit - (samozaljubljenost), na termin - Selbstsucht - (ovisnik o "samom sebi" tj. o divljenju okoline). Divljenja mu nikad dosta iz već navedenog razloga: ne posjeduje normalno, primarno samopouzdanje. Normalnom čovjeku nije potrebno da ga se uvijek hvali i uzdiže, on zna i sam koliko vrijedi. Stoga ni jedan životni ili bračni partner narcisa nije u stanju dugoročno udovoljavati njegovim potrebama. Njjegove potrebe su neutažive, stalno rastu i množe se, a očekivanja koja imaju od partnera postaju sve apsurdnija i drskija.
Kada žena voli narcisoidnog muškarca (od osoba pogođenih narcisoidnim poremećajem ličnosti je oko 80% muškaraca, a samo 20-tak% su žene) , te mu to i pokaže, slijedeći korak će biti da mu mora ljubav i dokazati. Na kraju krajeva, ona će se morati odreći sebe, te sve posvetiti njemu i udovoljavanju njegovih želja, kakve god one da bile i kolikogod da se one njoj osobno ne sviđale.


Dijagnoza NPL - Narcistički poremećaj ličnosti

U Dijagnostičkoj klasifikaciji mentalnih poremećaja (DSM-V, maj 2013), narcistički poremećaj ličnosti nije prikazan kao posebna dijagnostička kategorija, već spada u okvir poremećaja ličnosti antisocijalnog / psihopatskog tipa.

Prema DSM-IV, odlike narcističkog poremećaja ličnosti su:
  • prenaglašeni doživljaj sopstvene važnosti koji može narasti čak do osjećaja grandioznosti, te precjenjivanje svojih sposobnosti koje su realno gledano sasvim prosječne
  • preokupiranost fantazijama o neograničenom uspjehu, snazi, brilijantnosti, ljepoti, idealnoj ljubavi…
  • nisko primarno samopouzdanje i samopoštovanje koje se sakriva samokonstruiranom idealnom slikom o sebi
  • arogancija i sklonost ka ponižavanju drugih ljudi u svrhu uzdizanja samog sebe
  • zbog osjećaja posebnosti smatra da za njega ne vrijede niti društvena, niti bilo kakva pravila; traži i očekuje posebne tretmane
  • misli da ga nitko ne može razumijeti osim posebnih ljudi (posebno inteligentni, posebno obrazovani….jer samo takvi su mu “ravni”)
  • nedostatak empatije (suosjećanja)
  • nesposobnost da voli i doživljava duboka osjećanja
  • preosetljivost na kritiku (iz čega rezultiraju napadi tzv. narcističkog bijesa)
  • kronična zavist (narcis je kronično zavidan drugima na svemu i svačemu, a također je ubjeđen i u obrnuto: da mu svi zavide na njegovoj „ljepoti“, „uspješnosti“, itd.)
  • kronično laganje
  • sklonost ka manipulaciji i težnja ka uspostavljanju moći nad drugima (metode manipulacije: laganje, varanje, poricanje, izvrtanje istine, ignoriranje, glumljenje uvrijeđenosti, plašenje, prijetnje, ucjene, razne kombinacije navedenog, itd.)
  • instrumentalizacija seksualnosti (svođenje odnosa na fizički kontakt, bez pravih emocija)
  • seksualni promiskuitet
  • brze promjene raspoloženja, čest osjećaj dosade i unutarnje praznine
  • glad za emotivnom stimulacijom (pati od osjećaja dosade)
  • u njemu dominira općeniti osjećaj nezadovoljstva / pesimizam
  • mržnja i velika osvetoljubivost
  • ne preuzimanje odgovornosti za svoje postupke
  • projiciranje – prebacivanje krivice kao i svih njegovih loših osobina na druge
  • dijeli ljude po principu crno – bijelo (dobri – loši) 

Narcisoidnost ne slabi sa starošću. Naprotiv, ona se povećava. Pogođene osobe postaju još nesnosnije za svoju okolinu i zlobnije nego što su ikada bile u mladosti. U starosti imaju još veću potrebu da se mjere sa drugim muškarcima: koliko je tko postiglao u životu, dokazivati da su još uvijek vitalni i neodoljivi, te im u starosti broj ljubavnica često raste (održavaju nekoliko ljubavnih veza paralelno). Gospođa kod kuće (supruga) je u međuvremenu totalno srozana na nivo njegove sluškinje i nema nikakve druge vrijednosti za njega.


Kućni psihopata / narcis  u ljubavnim vezama


Što znači druga osoba (partnerica) jednom narcisu?

Ništa. Ona je reducirana na nivo objekta koji nečemu služi. Svakom narcisu žena služi za zadovoljavanje njegovih želja (posebno seksualnih) ali i ostalih svakodnevnih potreba kao npr. da mu kuha, da ga pere, te da u svako doba zrcali njegovu "savršenost". Ako ga počne kritizirati, odmah će osjetiti punu snagu njegove destruktivne narcističke prirode. Narcis ne trpi kritiku te odbija i svaku pomisao da je možda negdje pogriješio. On doživljava kritiku kao nešto opasno što prijeti da okrnji ili ne daj Bože razbije idealnu sliku o njemu koju je cijeli život vrijedno gradio u svrhu zavaravanja sebe i drugih.
Narcis ni u kom slučaju ne može podnijeti osjećaj da je prosječan tj. nesavršen jer bi tim priznanjem bio korak bliže svom duboko zakopanom osjećaju niže vrijednosti. Sa njim se ni zašto na svijetu ne želi suočiti i priznati sebi da ima problem sam sa sobom.
Kada se nađe u opisanoj vrsti "opasnosti" u kojoj nešto prijeti da okrnji njegov ego-oklop, narcis pribjegava psihološkom triku koji se naziva projekcija. Sve što ne valja odbija od sebe i projicira na partnericu tj. na onoga tko ga je uvrijedio i usudio se pokušati sniziti njegovu "vrijednost". Tako da, ako dođe do bilo kakvih problema u međuljudskim odnosima, on će uvijek biti nedužan i čist, prikazivat će se drugima čak i kao žrtva, a problematična i zla osoba će uvijek biti netko drugi. Svi drugi, samo ne on.

Sljedeće za čega narcisima služe druge osobe tj.partnerice, je da one predstavljaju njegov produženi self. Produženi self će narcis tražiti u ženama sa posebnim kvalitetama. To će biti žene sa npr. natprosječnim obrazovanjem, poslovno uspješne žene, one koje mnogo zarađuju ili posebno lijepe žene. Sve one sa kojima bi se narcis mogao dičiti u društvu u kome se kreće. Takve žene predstavljaju u njegovim očima živi dokaz toga da je ON divan! Jer kada on ne bi bio divan, ne bi one nikada pristale na ljubavnu vezu sa njim (tako on razmišlja). Pri tome će zaboraviti da je te iste žene osvojio ne zahvaljujući svojim istinskim kvalitetama nego putem perfidnih prevara, jasnije rečeno: zahvaljujući pomno ispletenoj mreži lažnih priča koje su mu kao pauku poslužile da ulovi svoj plijen.
Da, sve njegove partnerice su samo njegov plijen. Od jednog muškarca sa vrlo izraženim narcisoidnim poremećajem ličnosti sam čula čak i direktnu izjavu da se prilikom osvajanja žene osjeća kao lovac koji lovi svoj plijen, te da mu "uloviti" ženu predstavlja poseban izazov, a uspješno postignut cilj donosi veliko zadovoljstvo.

Partnerice koje su pak po svemu prosječne, sa kojima se ne može posebno dičiti i koje mu ne dižu cijenu u društvu - njih sakriva. Koristi ih u tajnosti samo za zadovoljavanje seksualnih potreba. No, naravno i njima pjeva adekvatnu pjesmu o velikoj ljubavi kako bi ih učinio podatnim i voljnim da mu ispunjavaju raznorazne seksualne želje.

Još jednom, kakva god ona da bila, prosječna ili žena sa određenom karijerom, partnerica nije nikada od strane narcisa priznata kao samostalna, svojstvena osoba. Čak šta više, on je vrlo zavidan svim ljudima koji posjeduju osobenost zato jer je sam nema. Narcisi često osjećaju veliku praznimu u sebi i podsvjesno doživljavaju sebe kao jedno veliko NIŠTA. Stoga se u pravilu ponašaju kao kameleoni u međuljudskim odnosima, glumeći svakome ono što naslute da bi ga moglo zadiviti.

Kako su duboko ozlojeđeni jer ne znaju tko su tj. doživljavaju se kao jedno ništa, postaju nakon prvobitne ružičaste faze u ljubavnoj vezi vrlo destruktivni i teže da unište svaku osobenost partnera. Oni teže da se izjednače s partnerom: da snize ženu na svoj nivo i učine i od nje ništicu. To pokušavaju postići raznoraznim metodama destabiliziranja ličnosti. Najčešće se služe vrijeđanjem i ponižavanjem (pasivno nasilje), sve dok žena totalno ne izgubi samopouzdanje. Nakon određenog vremena izloženosti psihičkom teroru od strane narcisa žena uistinu gubi svaki osjećaj samovrijednosti, te i sama počinje vjerovati da je obična nula. "Nula koja nije u stanju da živi bez njega i kojoj treba biti čast da je on još uvijek s njom u vezi ili braku", sugerira narcis.
Iz toga slijedi: ona nije tu da misli (pošto je nula, a to znači i glupa), razmišljanje i odlučivanje spada u njegovu nadležnost. Njena uloga ograničava se na potvrdno klimanje glavom i divljenje njegovim sposobnostima i inteligenciji.
Narcis će reagirati vrlo uvrijeđeno ne samo na direktnu kritiku nego i na obično neslaganje sa njegovim mišljenjem. Ako netko ima nešto da doda ili oduzme njegovim izjavama, ili ih ne daj Bože dovede u pitanje, on će to doživjeti vrlo lično i smatrat će da sugovornik dovodi u pitanje njegovu inteligenciju!

Kaže se: "Tko je upoznao život sa narcisom taj se više ni pakla ne boji!"



Pasivno nasilje u ljubavnim i bračnim vezama

Narcisi u principu ne vole sebe dovoditi u situacije u kojima bi njihovo "divno" tijelo (često njeguju kult tijela) moglo na bilo koji način biti "oštećeno", bilo se radi o običnim modricama ili samo o ogrebotinama.
No, dešava se da narcisi, u stanju napada takozvanog narcističkog bijesa, krenu i u fizički obračun s nekim, ali se uglavnom ograničavaju na pasivno nasilje (psihičko i emocionalno zlostavljanje). Iako zvuči bezazlenije, pasivno nasilje nije ni u kom slučaju bezazleno! Konstantno sprovođenje pasivnog nasilja, često vodi ka kompletnom uništavanju ženine ličnosti koje može imati tragičan kraj - nastanak neke psihičke bolesti, ili čak samoubojstvo.
U pasivno nasilje u "ljubavnim" vezama sa muškaracem narcisom ubraja se sljedeće:
  • njegovo konstantno laganje
  • pravljenje budalom partnera tj. žene
  • poricanje činjenica ("Nisam ja to nikada rekao!", "To što ti navodno čuješ i vidiš je samo tvoja bolesna interpretacija.", "Nemaš dokaze za tvoju tvrdnju!" itd., itd.)
  • obrtanje činjenica ("Nisam to ja rekao, ti si to rekla!")
  • svaljivanje krivice na partnericu ("Ona je kriva što je varam! Toliko se zapustila da mi se gadi!" ili "Samo si ti kriva za sve naše probleme, ja nisam imao nikakvih problema s tobom u vezi. Ti si sve uništila!")
  • promiskuitet tj. paralelno vođenje više "ljubavnih" veza istovremeno najčešće iz razloga jer mu treba veća potvrda vrijednosti. Što ima više žena (ali sve moraju biti zaljubljene u njega inače igra nije interesantna) to se osjeća silnijim i veličanstvenijim, a i raste mu cijena u krugu njegovih prijatelja koji imaju iste moralne vrijednosti i poglede na život kao i on.
  • vrijeđanje
  • manipuliranje partnerice glumljenjem da je uvrijeđen - Time skreće pažnju sa svog lošeg ponašanja na partnericu, izvrće situaciju i optužuje nju: on je odjednom taj koji je duboko povrijeđen i uvrijeđen (a trebala bi zapravo biti ona) jer se partnerica npr. drznula da njega tako "nevinog i nedužnog" za nešto optuži ili da traži od njega neko objašnjenje! 
- Ne mora se on "nevin i nedužan" nitkome pravdati! Njegova savjest je potpuno mirna! -  i to je samo još jedan od trikova tj. metoda retoričke manipulacije kojom se narcisi rado služe.
  • koriste se često i manipulacijom šutnje i distanciranjem, očekujući da budu moljeni za oproštaj, pri čemu je nedvojbeno jasno da je on taj koji bi se trebao izvinuti partnerici (to njega uopće ne zanima, narcisi se rijetko do nikada ne izvinjavaju)
  • generalno omalovažavanje ženinih dostignuća, a veličanje vlastitih
  • destabiliziranje ličnosti žene putem ismijavanja, blamiranja u društvu, ponižavanjem pred drugima, pričanjem neistina o njoj itd. Sve najgnusnije stvari koje bi vam u ovom trenutku pale na pamet su ništavne naspram onoga što njemu pada na pamet kada se radi o pitanju kako poniziti drugu osobu. Svi narcisi imaju u sebi snažno razvijenu sadističku crtu i jako se raduju kada uspiju nanijeti bol drugome! To im je nešto kao duševna hrana...
  • Općenito, narcis u pravilu kažnjava partnericu zbog njene "neposlušnosti" ili Bog zna zbog čega, oni uvijek nađu neke razloge. Kazne koje narcis sprovodi unutar četiri zida, bez svjedoka su posebno brutalne i bezosjećajne. Psihoteror pur! Zato mnoge žene koje su živjele u braku ili u vezi sa narcisoidno poremećenim muškarcem kažu da se više ni pakla ne boje...

Mnogi autoriteti se smatram s pravom pitaju da li se takvo ponašanje uopće treba pokušavati opravdati nekakvim "poremećajem ličnosti" ili bi bilo ispravnije nazvati ih jednostavnoo zlim ljudima, te savjetovati ženama, da čim otkriju par gore navedenih karakteristika, pobjegnu od takvog muškarca glavom bez obzira!?
No ipak, mora se priznati da postoje i određene dokazane deformacije mozga po kojima se osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti razlikuju od normalnih ljudi. Kod njih je primjećena (i izmjerena) smanjena aktivnost moždanih centara u frontalnom dijelu cortexa cerebri gdje su smješteni centri za doživljavanje pozitivnih emocija kao što su ljubav, emaptija, milosrđe i sl. Tome nasuprot, centri za doživljavanje negativnih emocija (bijes, zluradost, mržnja i sl.) funkcioniraju kod narcisa besprijekorno!

Zbog toga se spontano nameću sljedeća pitanja:

1. DA LI SU NARCISI U STANJU OSJEĆATI LJUBAV? - Nisu, oni UVIJEK samo glume emocije. Sposobni su osjećati seksualnu privlačnost i strast što zamjenjuju s ljubavlju (jer im je prava ljubav nepoznata, nikada je ni prema kome nisu osjetili). Sposobni su osjećati "ljubav" prema sebi koja bi se prije mogla nazvati čistim egoizmom. Osjećaj empatije dokazano nemaju - ne zanima ih što drugi osjećaju! Narcisi mogu osjećati samosažaljenje, "nepravdu", uvrijeđenost, agresivnost tj. takozvani narcistički bijes i bezgranično su podli te su u stanju godinama smišljati osvete i maštati kako se svete onima koji su ih povrijedili. Pri tome ta mašta (netko je dolje, a oni ga gaze, gaze i gaze dok drugi cvili, pati i moli za oproštaj) zadovoljava njihov gore spomenuti sadizam....

2. DA LI JE NARCIS U STANJU OPRAŠTATI? - Nije. Kaže se: "Bog oprašta, ali jedan narcis nikada". Narcis je u stanju godinama vrebati i čekati trenutak osvete. Objekt (čovjek ili žena) koga je nekada favorizirao postaje objekt duboke mržnje.

~~~~~~~~

Da li narcis prvi prekida svoje "ljubavne" veze? - Nikada. Narcisi nastoje održati svoju moć nad ženom do zadnjeg trenutka, pa čak i nakon što je njihovoj vezi došao kraj (obično žene kada upoznaju i dožive njegovu narav na svojoj koži, više ne žele ostati s njim u vezi). Nakon prekida narcis ne ostavlja žrtvu na miru nego počinje sa maltretiranjem svih mogućih vrsta (mobbing, stolking). Naravno, on to radi vrlo podlo i tajno, kako drugi ljudi ne bi primjetili njegovu zloću. Narcis će se čak truditi da on osobno ne prlja prste pa će podmetati druge da rade za njega. Žrtva će biti maltretirana preko pouzdanih prijatelja koji npr. šalju žrtvi non-stop prijeteće poruke ili poruke uvredljivih sadržaja, te joj time ne dozvoljavaju da mirno živi svoj život.
Pred svima drugima (pred vanjskim svijetom) narcis će pak obrnuti uloge i sebe prikazivati kao nedužnu žrtvu koja je izigrana, napuštena i emotivno jako povrijeđena.

* Jednostavno sve što ima veze sa jednim narcisom je velika laž, osim zla, želje za moći i sadizma koje narcis nosi u sebi.*


Pravo lice narcisa koje se otkrije tek nakon nekog vremena...
Narcis je zao jer je ogorčen i duboko zavidan zdravim ličnostima
koje su svjesne svoje vrijednosti.
I na kraju, ZAPAMTITE:
1. Narcis želi da vlada vama.
2. Narcis želi da ga se obožava i da mu se stalno potvrđuje njegova "veličina", "genijalnost" i "ljepota".
3. Narcis želi ne samo da ga se voli, nego da se bude i emocionalno ovisan o njemu (u stilu "Ne mogu da živim bez tebe!").
4. Narcis želi da to ide toliko daleko dok ne budete spremni sve učiniti za njega, da zaboravite vlastite životne principe, da mu sve tolerirate, pa čak i da pristajete na sva poniženja samo da bi on bio sa vama.
5. Narcis vas želi natjerati da "uvidite" da je on za vas nešto poput šestice na lotou (iako ste sigurno nebrojeno mnogo puta bolji od njega u svakom smislu).
6. Narcis voli da ucjenjuje sa mogućim prekidom veze kako bi provjerio vašu ovisnost o njemu.
7. Generalno, narcisi vole ucjenjivati - pazite kakav mu materijal dajete u ruke, jednoga dana će ga bez imalo grižnje savjesti upotrijebiti protiv vas kao sredstvo za ucjenu!
8. Narcis je proračunat i sve unaprijed planira i priprema pa tako i stvari koje će upotrijebiti protiv vas onda kada on u svojoj bolesnoj (ili jednostavno zlobnoj i pokvarenoj) psihi procjeni da je to "potrebno".

Savjet: Napustite ga i zaboravite da je ikada postojao. Ako pak zatreba, branite se zakonskim putem od njegovih napada i kriminalnih radnji.

Ako po svaku cijenu želite ostati sa narcisom, jer ste već postali emotivno ovisni o njemu, budite svjesni toga da se morate pretvoriti u crva koji niti smije misliti, niti govoriti bez njegove dozvole. Morat ćete također zaboraviti i sve životne pricipe koje ste nekada imali, kao i sve granice toga šta si dopuštate, a šta ne. Narcis će najmerno insistirati na rušenju svih vaših granica kako bi povećao svoju moć nad vama i načinio je apsolutnom. Narcis ne poštuje nikoga i ništa, a partnericu ponajmanje. Samo glumi da je voli i poštuje i to onoliko dugo dok smatra da ima neke koristi od nje (npr. ima nekog za krevet kad mu se prohtije).

 ------------------
Informativno:




Šema ponašanja (za one koji razumiju njemački) muškaraca sa NPL-om / psihopata u ljubavnim vezama. Sliku možete povećati jednim klikom na nju.


------------------

Literatura:
"Die Masken der Niedertracht" von Marie-France Hirigoyen
"Die Narzissmusfalle" von Dr. Reinhard Haller (poznati austrijski psihijatar)

Linkovi:
Dobri opisi NPL- a nalaze se na ovim sajtovima (na našem jeziku):
http://www.novi-svjetski-poredak.com/2015/01/06/kratki-vodic-kako-prepoznati-psihopata-narcisoidni-poremecaj-licnosti-npl-%E2%80%98subkriminalna-psihopatija%E2%80%99/

 http://www.pharmamedica.rs/iz-ugla-psihologa/narcisoidnost/

http://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=82%3Anarcis-cvijet-iz-nae-bonjake-bae-&catid=30%3Aprilozi-iz-psihotoksikologije&Itemid=64



Na njemačkom jeziku:
Metode manipulacije i komunikacije
http://umgang-mit-narzissten.de/die-perversen-kommunikationstechniken-eines-narzissten/
Zašto narcisi traže afere?
http://umgang-mit-narzissten.de/narzissten-brauchen-die-affaere/



Narcisoidnost kod muškaraca

Analogno mitu o Narcisu, dominira mišljenje da je narcistički poremećaj ličnosti karakterističan za osobe koje previše vole sebe. Međutim, istina je sasvim drugačija: narcizam nije opčinjenost sobom već predstavom o sebi, tj. ne onim što neko jeste već kakvim se prikazuje.


Narcis u stvari premalo voli sebe, ima difuzan identitet, prazan je, ponaša se kao kameleon, zavisan od tuđe podrške i divljenja, preosetljiv na kritiku (tzv. narcistička povreda), neautentičan (sklon pozerskom ponašanju). Nema bazično samopouzdanje, podršku u sebi pa je traži od drugog. 

Na početku se trudi da ostavi utisak, zavede uvežbanim nastupom, čini sve za pažnju i divljenje drugih koje u stvari prezire. Pravo lice otkriva kad osvoji „plen“ koji napušta u potrazi za novim obožavaocem. Beži od bliskosti koja povećava opasnost da se prikaže u pravom svetlu što ne voli, pa naglo prekida vezu. 
Kada doživi tzv.narcističku povredu (kada se razočara u druge ili biva napušten), spolja deluje depresivno, što je varka jer ne tuguje, ne pati za drugim, već je ispod, nakon prvobitnog šoka („kako se usudila/o to da mi učini“), osećanje praznine zbog neodgovaranja drugih na potrebe, povređenost, ljutnja i mržnja sa naglašenom osvetoljubivošću. To može dovesti do vraćanja bivšoj vezi i još bržeg prekida ali tako da on „pobedi“ zbog očuvanja sopstvenog krhkog samopouzdanja. U stanjima dekompenzacije (rastura) pojačavaju se hipohondrija i burne promene raspoloženja. Misli da je njegov problem jedinstven i da ga mogu razumeti samo posebni ljudi.

Frojd je uveo pojam „narcizam“ da označi početnu fazu razvoja deteta. Sa razvojnog stanovišta, da bi neko voleo druge, neopodno je da prvo zavoli sebe. Kernberg razlikuje zdrav i patološki narcizam, prvi je baziran na zdravom, a drugi na niskom samopoštovanju. 


Patološki narcizam odlikuje doživljaj praznine, nekompetentnosti, problem difuznih granica, pa se ponašanje odlikuje izraženom potrebom za kontrolom, strahom od gubitka kontrole i vezivanja. U osnovi ovog straha su prejaki i prerani zahtevi za postizanjem samostalnosti od strane roditelja uz istovremeno uskraćivanje podrške. Ovakvo prerano „bacanje u svet“ dovodi do viđenja sveta kao opasnog mesta, nadmoćnog i represivnog, kao i doživljaja da je sigurnije ne oslanjati se na druge koji mogu da iznevere. Svet doživljava kao džunglu u kojoj je izbor sužen: ili pojesti ili biti pojeden, ništa između, što mu pomaže da opravda svoju agresivnost.

Sa razvojem motorike naročito tokom druge godine života, dete sve češće ispoljava potrebu za ispitivanjem sveta. Da bi uspostavilo granice i steklo osnovu budućeg identiteta, neophodno je da to privremeno udaljavanje majka podrži, jer se posle tih izleta dete vraća upravo njoj po podršku, toplinu i obradu novostečenih iskustava u cilju nastavka istraživanja. Međutim, ako je nesigurno u majčinu ljubav, ako je ona posesivna, preplašena, deprersivna, prezaštićujuća, ljuta i sl., nastupaju razne poteškoće u razvoju, između ostalog formiranje već opisanog, nestabilnog identiteta.

U Dijagnostičkoj klasifikaciji mentalnih poremećaja (DSM-V, maj 2013.), narcistički poremećaj ličnosti neće biti prikazan kao posebna dijagnostička kategorija, već u okviru antisocijalnog/psihopatskog tipa. Prema DSM-IV, odlike narcističkog poremećaja ličnosti su: prenaglašeni doživljaj sopstvene važnosti (tzv. grandiozni doživljaj), nisko samopoštovanje, nedostatak empatije (saosećanja), preosetljivost na kritiku (tzv. narcistički bes), hronična zavist, sklonost ka manipulaciji, nesposobnost da se voli i dožive duboka osećanja, instrumentalizacija seksualnosti (svođenje na fizički kontakt, bez pravih emocija), nestabilno raspoloženje, preokupiranost fantazijama o neograničenom uspehu, snazi, brilijantnosti, lepoti, idealnoj ljubavi.
Retko se javlja na psihoterapiju, smatra da je poseban, a većina interpretacija ponašanja, koliko god ispravne bile, zbog karakternog oklopa i ego-sintonih simptoma deluje preuranjeno (tačne ali previše istinite da bi ih klijent prihvatio), odnosno klijent narcističke strukture ih ne doživljava kao svoje, pa je sklon preranom napuštanju terapije, nauštrb sopstvene psihološke promene na bolje.

Kada je ljubav u pitanju, narcis 
  • voli dramatizaciju, egzibicionizam, stalno traži pažnju, komplimente i uzbuđenje (tzv. glad za stimulacijom). 
  • Mada se na početku prikazuje sasvim drugačije, mnogo traži a malo daje, jednostrano očekujući da mu drugi ispunjavaju potrebe. 
  • Za njega važi da je nepouzdan, sujetan, sebičan, sklon manipulaciji i mimikriji. U vezi se lako ushiti, a još brže razočara, pri čemu krivi druge, jača im osećanje krivice i uništava samopouzdanje stalnim kritikama. 
  • Perfekcionista je, veliku pažnju posvećuje izgledu, prirodni proces starenja ne prihvata i trudi se da ga ublaži, makar kroz izbor znatno mlađe osobe kraj sebe. 
  • Sklon je prevarama, paralelnim vezama, kompulzivnoj seksualnosti u vidu tzv. Don Žuanizma, seksualnom promiskuitetu. 
  • Ne može da bude sam, potreban mu je drugi da se u njemu ogleda, „bilduje“ samopouzdanje, a i dramatizacija mu pomaže da se oseća živim jer je prazan. Iz istog razloga je sklon samodestrukciji u vidu adikcija (alkohol, duvan, droga). 
  • Kao posledica straha od napuštanja javlja se strah od vezivanja, veze su burne i kratkotrajne. Najčešće bira osobe koje su u primarnoj porodici imale iskustvo emocionalno distanciranog roditelja, za čijom pohvalom su bezuspešno čeznule, pa takav scenario ali sad sa srećnim ishodom pokušavaju ponovo da ostvare, međutim paradoksalno, iako znaju šta im je potrebno, to traže od pogrešnog čoveka, čime potvrđuju svoj životni skript da je greška u njima, da nisu vredne ljubavi. 
Zanimljiv je i nesamopouzdanima (jer pruža iluziju posebnosti, opčinjenosti, uporan je dok ne ostvari cilj), onima sklonim zavisnosti i simbiozi, a ređe i prolazno integrisanim osobama sa bazičnim samopouzdanjem ali u životnoj krizi (separaciona kriza usled teške bolesti ili gubitka bliske osobe, razvoda, gubitka posla i sl.).


Kada je roditeljstvo u pitanju, zdrav narcizam i ponos roditelja je normalan, kao i potreba da ih dete prevaziđe. Međutim, narcisu je najvažniji prestiž, decu doživljava kao narcistički produžetak sebe, zatrpava ih neobičnim vannastavnim aktivnostima, očekujući vrhunski uspeh i to im jasno stavlja do znanja, čak je besan i razočaran ako to ne ostvare. Tron ne prepušta lako pa se i u kasnijim godinama takmiči sa decom u odnosu na spoljašnji izgled, znanje, društveni uspeh i sl., a može biti vrlo naporan kada onemoća, tada šalje poruku okolini da ništa nije dovoljno dobro jer zaslužuje poseban tretman. Hladan je i neosetljiv na potrebe drugih pa i sopstvene dece, ljubav iskazuje prvenstveno kroz jelo, spavanje i oblačenje, vaspitanje gleda da prebaci na druge, mada u društvu često igra ulogu požrtvovanog roditelja. Prednost daje zadovoljenju sopstvenih potreba, pa roditeljstvo može doživljavati kao teret ako se kosi sa ličnim komoditetom. Među osobama sa uravnoteženim privatnim (porodičnim) i profesionalnim životom je najmanje onih sa narcističkim poremećajem ličnosti jer što je uravnoteženost, balans za druge za njega je osrednjost od koje beži.


Kada je prijateljstvo u pitanju, može biti vrlo zanimljiv, zabavan i društven. Međutim, uzajamnost (reciprocitet) nije nešto što ga karakteriše, očekuje da bude uvek na dobitku, da više dobije nego što pruža. Zbog difuznih granica sklon je brzom ulasku u intenzivno prijateljstvo, isto kao što iz njega vrlo brzo izađe naročito ako doživi javnu (čak i konstruktivnu) kritiku ili očekivana podrška izostane, tad je spreman da prekine i višegodišnje prijateljstvo. Netolerantan je za tuđe vremenske okvire jer je sebi najvažniji, ima ideju veličine, a ako divljenje izostane oseća se prazno. Sklon je moralisanju, ali se ponaša kao da se ti standardi ne odnose na njega, a veličinu ljubavi drugog procenjuje prema količini ustupaka koja mu se čini. Voli da je okružen ljudima koji zauzimaju visoke pozicije u društvu ili lepim osobama (naročito ako sam nije fizički privlačan), njih pokazuje kao trofeje jer voli da mu zavide, da izlazi na „in“ mesta, bude viđen, važna mu je firmirana garderoba, kola jer se tako i sam oseća važan. Gradi lažnu sliku o sebi i u nju uklapa samo delove koji nisu u suprotnosti sa tim lažnim sjajem, istinu odbacuje i tumači izrazom zavisti. Često posećuje razne internet-društvene mreže, čime se još više pravi jaz između pravog i lažnog ja.


Kada je posao u pitanju, sve shvata kao takmičenje, najveći entuzijasta je na početku, što se brzo primeti i obično nagradi. Zna kako da se dodvori, smatra da cilj opravdava sredstvo. Obično je poslovno uspešan, u profesiju ulaže mnogo zbog slave i prestiža. Prepoznatljiv je po ponašanju i oblačenju, ali može glumiti poželjnu skromnost, a potrebu za posebnošću ispoljiti drugačije (neobičan hobi kao npr. kolekcionarstvo i sl.). Prema šefovima je ponizan iako oseća drugačije, kolege i one po hijerarhiji ispod mobinguje, oholo i bez empatije demonstrira moć ismevanjem, kašnjenjem, neodgovaranjem na mailove. Poistovećuje se sa zanimanjem i pozicijom, zaboravlja da, kad se čovek penje ka vrhu, treba da je pažljiv jer će te iste ljude videti kad bude silazio sa trona.

Pitanje bitnije od toga kakav je narcis je zašto se nekom dopada kad emocionalno eksploatiše i crpi energiju. Racionalno objašnjenje je da se to ne vidi na početku jer glumi, međutim, ako se pogrešni izbori ponavljaju, uticaj nesvesnog se najbolje prorađuje na psihoterapiji što vodi integraciji ličnosti i drugačijem izboru, biranjem onih koji vole ali ne (samo) na rečima.


napisala: Jasna Bulajić-Stepanović psiholog-psihoterapeut, psiholog Mense Srbije