Analogno mitu o Narcisu, dominira
mišljenje da je narcistički poremećaj ličnosti karakterističan za osobe
koje previše vole sebe. Međutim, istina je sasvim drugačija: narcizam
nije opčinjenost sobom već predstavom o sebi, tj. ne onim što neko jeste
već kakvim se prikazuje.
Narcis u stvari premalo voli sebe, ima
difuzan identitet, prazan je, ponaša se kao kameleon, zavisan od tuđe
podrške i divljenja, preosetljiv na kritiku (tzv. narcistička povreda),
neautentičan (sklon pozerskom ponašanju). Nema bazično samopouzdanje,
podršku u sebi pa je traži od drugog.
Na početku se trudi da ostavi
utisak, zavede uvežbanim nastupom, čini sve za pažnju i divljenje drugih
koje u stvari prezire. Pravo lice otkriva kad osvoji „plen“ koji
napušta u potrazi za novim obožavaocem. Beži od bliskosti koja povećava
opasnost da se prikaže u pravom svetlu što ne voli, pa naglo prekida
vezu.
Kada doživi tzv.narcističku povredu (kada se razočara u druge ili
biva napušten), spolja deluje depresivno, što je varka jer ne tuguje, ne
pati za drugim, već je ispod, nakon prvobitnog šoka („kako se usudila/o
to da mi učini“), osećanje praznine zbog neodgovaranja drugih na
potrebe, povređenost, ljutnja i mržnja sa naglašenom osvetoljubivošću.
To može dovesti do vraćanja bivšoj vezi i još bržeg prekida ali tako da
on „pobedi“ zbog očuvanja sopstvenog krhkog samopouzdanja. U stanjima
dekompenzacije (rastura) pojačavaju se hipohondrija i burne promene
raspoloženja. Misli da je njegov problem jedinstven i da ga mogu
razumeti samo posebni ljudi.
Frojd
je uveo pojam „narcizam“ da označi početnu fazu razvoja deteta. Sa
razvojnog stanovišta, da bi neko voleo druge, neopodno je da prvo zavoli
sebe. Kernberg razlikuje zdrav i patološki narcizam, prvi je baziran na
zdravom, a drugi na niskom samopoštovanju.
Patološki narcizam odlikuje doživljaj praznine, nekompetentnosti, problem difuznih granica, pa se
ponašanje odlikuje izraženom potrebom za kontrolom, strahom od gubitka
kontrole i vezivanja. U osnovi ovog straha su prejaki i prerani zahtevi
za postizanjem samostalnosti od strane roditelja uz istovremeno
uskraćivanje podrške. Ovakvo prerano „bacanje u svet“ dovodi do viđenja
sveta kao opasnog mesta, nadmoćnog i represivnog, kao i doživljaja da je
sigurnije ne oslanjati se na druge koji mogu da iznevere. Svet
doživljava kao džunglu u kojoj je izbor sužen: ili pojesti ili biti
pojeden, ništa između, što mu pomaže da opravda svoju agresivnost.
Sa razvojem motorike naročito tokom druge godine života, dete sve češće
ispoljava potrebu za ispitivanjem sveta. Da bi uspostavilo granice i
steklo osnovu budućeg identiteta, neophodno je da to privremeno
udaljavanje majka podrži, jer se posle tih izleta dete vraća upravo njoj
po podršku, toplinu i obradu novostečenih iskustava u cilju nastavka
istraživanja. Međutim, ako je nesigurno u majčinu ljubav, ako je ona
posesivna, preplašena, deprersivna, prezaštićujuća, ljuta i sl.,
nastupaju razne poteškoće u razvoju, između ostalog formiranje već
opisanog, nestabilnog identiteta.
U Dijagnostičkoj klasifikaciji
mentalnih poremećaja (DSM-V, maj 2013.), narcistički poremećaj ličnosti
neće biti prikazan kao posebna dijagnostička kategorija, već u okviru
antisocijalnog/psihopatskog tipa. Prema DSM-IV, odlike narcističkog
poremećaja ličnosti su: prenaglašeni doživljaj sopstvene važnosti (tzv.
grandiozni doživljaj), nisko samopoštovanje, nedostatak empatije
(saosećanja), preosetljivost na kritiku (tzv. narcistički bes), hronična
zavist, sklonost ka manipulaciji, nesposobnost da se voli i dožive
duboka osećanja, instrumentalizacija seksualnosti (svođenje na fizički
kontakt, bez pravih emocija), nestabilno raspoloženje, preokupiranost
fantazijama o neograničenom uspehu, snazi, brilijantnosti, lepoti,
idealnoj ljubavi.
Retko se javlja na psihoterapiju, smatra da je poseban, a većina interpretacija ponašanja, koliko god ispravne bile, zbog karakternog oklopa i ego-sintonih simptoma deluje preuranjeno (tačne ali previše istinite da bi ih klijent prihvatio), odnosno klijent narcističke strukture ih ne doživljava kao svoje, pa je sklon preranom napuštanju terapije, nauštrb sopstvene psihološke promene na bolje.
Retko se javlja na psihoterapiju, smatra da je poseban, a većina interpretacija ponašanja, koliko god ispravne bile, zbog karakternog oklopa i ego-sintonih simptoma deluje preuranjeno (tačne ali previše istinite da bi ih klijent prihvatio), odnosno klijent narcističke strukture ih ne doživljava kao svoje, pa je sklon preranom napuštanju terapije, nauštrb sopstvene psihološke promene na bolje.
Kada je ljubav u pitanju, narcis
- voli dramatizaciju, egzibicionizam, stalno traži pažnju, komplimente i uzbuđenje (tzv. glad za stimulacijom).
- Mada se na početku prikazuje sasvim drugačije, mnogo traži a malo daje, jednostrano očekujući da mu drugi ispunjavaju potrebe.
- Za njega važi da je nepouzdan, sujetan, sebičan, sklon manipulaciji i mimikriji. U vezi se lako ushiti, a još brže razočara, pri čemu krivi druge, jača im osećanje krivice i uništava samopouzdanje stalnim kritikama.
- Perfekcionista je, veliku pažnju posvećuje izgledu, prirodni proces starenja ne prihvata i trudi se da ga ublaži, makar kroz izbor znatno mlađe osobe kraj sebe.
- Sklon je prevarama, paralelnim vezama, kompulzivnoj seksualnosti u vidu tzv. Don Žuanizma, seksualnom promiskuitetu.
- Ne može da bude sam, potreban mu je drugi da se u njemu ogleda, „bilduje“ samopouzdanje, a i dramatizacija mu pomaže da se oseća živim jer je prazan. Iz istog razloga je sklon samodestrukciji u vidu adikcija (alkohol, duvan, droga).
- Kao posledica straha od napuštanja javlja se strah od vezivanja, veze su burne i kratkotrajne. Najčešće bira osobe koje su u primarnoj porodici imale iskustvo emocionalno distanciranog roditelja, za čijom pohvalom su bezuspešno čeznule, pa takav scenario ali sad sa srećnim ishodom pokušavaju ponovo da ostvare, međutim paradoksalno, iako znaju šta im je potrebno, to traže od pogrešnog čoveka, čime potvrđuju svoj životni skript da je greška u njima, da nisu vredne ljubavi.
Zanimljiv je i nesamopouzdanima (jer
pruža iluziju posebnosti, opčinjenosti, uporan je dok ne ostvari cilj),
onima sklonim zavisnosti i simbiozi, a ređe i prolazno integrisanim
osobama sa bazičnim samopouzdanjem ali u životnoj krizi (separaciona
kriza usled teške bolesti ili gubitka bliske osobe, razvoda, gubitka
posla i sl.).
Kada je roditeljstvo u
pitanju, zdrav narcizam i ponos roditelja je normalan, kao i potreba da
ih dete prevaziđe. Međutim, narcisu je najvažniji prestiž, decu
doživljava kao narcistički produžetak sebe, zatrpava ih neobičnim
vannastavnim aktivnostima, očekujući vrhunski uspeh i to im jasno
stavlja do znanja, čak je besan i razočaran ako to ne ostvare. Tron ne
prepušta lako pa se i u kasnijim godinama takmiči sa decom u odnosu na
spoljašnji izgled, znanje, društveni uspeh i sl., a može biti vrlo
naporan kada onemoća, tada šalje poruku okolini da ništa nije dovoljno
dobro jer zaslužuje poseban tretman. Hladan je i neosetljiv na potrebe
drugih pa i sopstvene dece, ljubav iskazuje prvenstveno kroz jelo,
spavanje i oblačenje, vaspitanje gleda da prebaci na druge, mada u
društvu često igra ulogu požrtvovanog roditelja. Prednost daje
zadovoljenju sopstvenih potreba, pa roditeljstvo može doživljavati kao
teret ako se kosi sa ličnim komoditetom. Među osobama sa uravnoteženim
privatnim (porodičnim) i profesionalnim životom je najmanje onih sa
narcističkim poremećajem ličnosti jer što je uravnoteženost, balans za
druge za njega je osrednjost od koje beži.
Kada je prijateljstvo u pitanju, može biti vrlo zanimljiv, zabavan i
društven. Međutim, uzajamnost (reciprocitet) nije nešto što ga
karakteriše, očekuje da bude uvek na dobitku, da više dobije nego što
pruža. Zbog difuznih granica sklon je brzom ulasku u intenzivno
prijateljstvo, isto kao što iz njega vrlo brzo izađe naročito ako doživi
javnu (čak i konstruktivnu) kritiku ili očekivana podrška izostane, tad
je spreman da prekine i višegodišnje prijateljstvo. Netolerantan je za
tuđe vremenske okvire jer je sebi najvažniji, ima ideju veličine, a ako
divljenje izostane oseća se prazno. Sklon je moralisanju, ali se ponaša
kao da se ti standardi ne odnose na njega, a veličinu ljubavi drugog
procenjuje prema količini ustupaka koja mu se čini. Voli da je okružen
ljudima koji zauzimaju visoke pozicije u društvu ili lepim osobama
(naročito ako sam nije fizički privlačan), njih pokazuje kao trofeje jer
voli da mu zavide, da izlazi na „in“ mesta, bude viđen, važna mu je
firmirana garderoba, kola jer se tako i sam oseća važan. Gradi lažnu
sliku o sebi i u nju uklapa samo delove koji nisu u suprotnosti sa tim
lažnim sjajem, istinu odbacuje i tumači izrazom zavisti. Često posećuje
razne internet-društvene mreže, čime se još više pravi jaz između pravog
i lažnog ja.
Kada je posao u
pitanju, sve shvata kao takmičenje, najveći entuzijasta je na početku,
što se brzo primeti i obično nagradi. Zna kako da se dodvori, smatra da
cilj opravdava sredstvo. Obično je poslovno uspešan, u profesiju ulaže
mnogo zbog slave i prestiža. Prepoznatljiv je po ponašanju i oblačenju,
ali može glumiti poželjnu skromnost, a potrebu za posebnošću ispoljiti
drugačije (neobičan hobi kao npr. kolekcionarstvo i sl.). Prema šefovima
je ponizan iako oseća drugačije, kolege i one po hijerarhiji ispod
mobinguje, oholo i bez empatije demonstrira moć ismevanjem, kašnjenjem,
neodgovaranjem na mailove. Poistovećuje se sa zanimanjem i pozicijom,
zaboravlja da, kad se čovek penje ka vrhu, treba da je pažljiv jer će te
iste ljude videti kad bude silazio sa trona.
Pitanje bitnije od
toga kakav je narcis je zašto se nekom dopada kad emocionalno
eksploatiše i crpi energiju. Racionalno objašnjenje je da se to ne vidi
na početku jer glumi, međutim, ako se pogrešni izbori ponavljaju, uticaj
nesvesnog se najbolje prorađuje na psihoterapiji što vodi integraciji
ličnosti i drugačijem izboru, biranjem onih koji vole ali ne (samo) na
rečima.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.