subota, 3. rujna 2016.

Stres i važnost odmora

Kumulativni oblik stresa javlja se kod ljudi koji intenzivno rade na određenom poslu; čovjek je zarobljen u toj svojoj ulozi, drugi aspekti njegove ličnosti zanemareni su. Godišnji odmori su prigoda za ponovno otkrivanje tih dijelova osobnosti, koji nas oslobađaju. Mnoge od nas muči osjećaj da će na odmoru potrošiti teško stečeni novac. Možda imaju mnogo preče potrebe (npr. slanje djeteta na školovanje itd.). Možda se osjećamo mnogo bolje kad potrošimo novac na svoju obitelj, a ne na sebe. Možda nam nije teško potrošiti novac za nešto što ćemo posjedovati-za nešto što možemo vidjeti i dodirnuti – ali nam je mnogo teže potrošiti novac za neko novo osobno iskustvo ili doživljaj.

Međutim, psiholog dr. Zeitz napominje: “Svatko ima potrebu da negdje otputuje na odmor. Ne mogu dovoljno istaknuti koliko je važno takvo provođenje odmora”.

Dr. Swogger, psihijatar iz Kanzasa, slaže se i kaže: “Postoji kumulativni oblik stresa, a javlja se kod ljudi koji intenzivno rade na određenom poslu – bez obzira da li taj posao predstavlja odgoj i brigu oko dvoje ili troje djece ili je to rad u uredu, prepunom stranaka. Za vrijeme takvog rada, vrlo se lako desi da čovjek bude ‘zarobljen’ u toj svojoj ulozi, tako da drugi aspekti njegove ličnosti budu stavljeni u pozadinu ili je izgube ako ova situacija potraje duže vrijeme. Godišnji odmori pružaju šansu da se prekine s tim načinom života i oni daju ljudima pri¬liku da ponovno otkriju zanemarene dijelove svoje ličnosti”.

Ne robujte zacrtanim planovima

Ima ljudi koji upadaju u jednu kolotečinu, monotoniju godiš¬njih odmora, kada stalno idu u isto vrijeme na isto mjesto, takvi odmori u kojima su nekada uživali, više ih ne odmaraju, ne regeneriraju, niti oduševljavaju. Sigurnost koju pruža takva rutina i već poznato mjesto, kombinirana s određenim strahom, nelagodom i neizvjesnošću od no¬vih mjesta i nepoznatog, otežava da se pronađe novo zgodno mjesto za odmor ili neku aktivnost u kojoj bi se moglo istinski uživati.

Dr. Shapiro kaže: “Spontanost je ključna za naše odmore. Mi smo konzervativni organizmi, trenirani da radimo unutar određenih dnevnih programa i često tu naviku nosimo sa sobom i na svoje godišnje odmore. Sigurno da nije ništa pogrešno imati dnevni program, ali mora se držati na umu da mi nismo robovi tog programa. Promijenite plan u skladu s trenutačnom željom ili pobudom. Na primjer, planirali ste čitav dan besposličariti na plaži, uz dobru knjigu. Sve ste sredili oko svojeg mjesta gdje ležite, tu je pri ruci čak i hladno piće, međutim sunce je prejako, a knji¬ga nije previše interesantna. Ostavite sve. Otiđite i prebacite se na nešto drugo. Međutim, neki ljudi će trpjeti neugodnu situaciju čitav dan, jer su za taj dan planirali plažu i tako mora biti. Ali, ustvari tako ne mora biti”.Kad završava godišnji odmor preporučljivo je doći kući tako da se ima barem čitav dan slobodno, dan prije nego će se krenuti na posao. Jedan psiholog to komentira ovako: “Ljudi su skloni misliti da se lako i brzo mogu ‘prebaciti u treću brzinu’ i početi normalno raditi, ali to nije točno. Prije nego počnete raditi omogućite svojoj duši i tijelu barem mali prijelazni period, za koje vrijeme će se ‘iskopčati’ iz ritma odmora. Ako se to ne osigura, osoba se može prvih dana na poslu loše osjećati zbog određene dezorijentacije i konfuzije”.

Nema komentara:

Objavi komentar