četvrtak, 4. kolovoza 2016.

Priča o čarobnjaku i ovcama


Na livadi usred ogromne šume, živio je čarobnjak, koji je imao veliko stado ovaca. Svaki dan on bi jeo po jednu ovcu iz stada. Ovce su dosta zabrinjavale čarobnjaka - one su trčale kroz šumu, i on je provodio mnogo vremena pokušavajući da uhvati odlutale ovce, da ih dovede u stado. Još bi ovca, koju je namjeravao da ubije, osjetila to i počela očajnički da se odupire, a njeni krici bi plašili druge ovce. 
Potom se čarobnjak odlučio da primjeni lukavstvo - razgovarao je sa svakom ovcom nasamo i svakoj nešto sugerirao.

Jednoj je rekao: "Ti nijesi ovca, ti si osoba kao ja. Nemaš čega da se plašiš, jer ja ubijam i jedem samo ovce, a ti si jedini čovjek u ovom stadu, a to znači i moj najbolji drug."

Drugoj je rekao: "Zašto bježiš od mene kao druge ovce? Ti si lav i ne moraš se ničega plašiti! Ja ubijam samo ovce, a ti si moj drug."

Trećoj je sugerirao: "Vidi, ti nijesi ovca, ti si vuk. Vuk koga ja poštujem. Ja ću kao i ranije, nastaviti da ubijam svakog dana po jednu ovcu iz stada, a vuk, najbolji čarobnjakov drug, nema razloga da strahuje..."

 Na taj način on je razgovarao sa svakom ovcom ponaosob i svakoj je sugerirao da ona nije ovca, već potpuno drugačija životinja koja se razlikuje od svih ostalih ovaca u stadu. Nakon ovog razgovora, ponašanje ovaca u stadu se potpuno promijenilo; one su mirno pasle i nikada više nisu bježale od njega u šumu. A kada bi čarobnjak ubijao narednu ovcu, mislile su: "Pa, ubio je ovcu, a ja sam - lav, vuk, čovjek... najbolji čarobnjakov drug, nemam razloga za strah."

Čak ni ovce, koji je ubijao, nisu se odupirale! On bi samo prišao jednoj od njih i rekao: "O, moj najbolji druže, nijesmo odavno razgovarali. Dođi u moje dvorište. Treba mi tvoj savjet u vezi stada ovaca." I ovce bi ponosno išle u dvorište čarobnjaka. A tamo bi on stvarno pitao svog najboljeg druga šta se dešava u stadu. Žrtva bi mu sva radosna pričala o svemu, a zatim ju je čarobnjak ubijao.

Pošto je smrt nastupala trenutno, ovca nije imala vremena ništa da shvati.
Čarobnjak je bio veoma zadovoljan, on je podigao samopoštovanje svakoj ovci, a kao rezultat toga one nisu više mislile o neizbježnoj smrti, manje su bile nervozne, uživale su u životu i mirno pasle travu, te je zbog toga i njihovo meso bilo mnogo ukusnije.

Dugi niz godina, čarobnjak je lako upravljao velikim stadom, a najzanimljivije je da su mu same ovce počele pomagati. Ako bi neka suviše razborita ovca počele da pretpostavlja kakvo je pravo stanje stvari, tada bi ostale ovce ... pošto su one, lavovi, ljudi, vukovi, najbolji čarobnjakovi drugovi .... ga obavještavale o čudnom ponašanju te ovce. Sledećeg dana čarobnjak bi je sa zadovoljstvom pojeo.

Priča o čarobnjaku i ovcama je omiljena priča Georgija Gurđijeva, koju je često pričao svojim učenicima. (priču prevela Beba Mur)

Nema komentara:

Objavi komentar