"Kada bismo svi mi bili svesni kolika je moć naših misli, niko od nas ne bi pomislio ništa negativno. Svaka vaša misao i reč koju izgovorite, kreiraju vaše stavove i budućnost.
Svakodnevno mislimo, a da pri tom ne obraćamo pažnju na kvalitet naših misli. Naučne studije ukazuju da prosečan čovek ima oko 60.000 misli dnevno, od toga je 70 odsto negativno, odnosno oko 42.000 misli u toku dana vezano je za strah, sumnju, tugu ili neku drugu negativnu pojavu, dok je otprilike 18.000 misli pozitivno i odnose se na nadu, radost, ljubav... Zato ne treba da čudi podatak kako je približno 70 odsto bolesti psihosomatskog porekla.
Mislite o svojim mislima. Trenirajte ih svakodnevno. Negativne misli poput: neću moći, nije to za mene, ne verujem, nemam sreće i slične, izbacite iz svoje glave. Zamenite ih onim pozitivnim i afirmativnim: ja to mogu, hoću, znam, biće uredu. Kreirajte u svojoj glavi sliku onoga što želite, izbacite sve ono što ne želite. Pozitivne misli stvaraju pozitivnu energiju, lepo osećanje i ponašanje koje će privlačiti dobre stvari.
Zvezdana Stošljević, psiholog"
................................................
Rekla bih da to nije baš tako jednostavno; dovoljno je samo misliti pozitivno i onda će biti sve u najboljem redu, a ljudi sretni i zadovoljni.
Mislim da glavni ključevi sretnog bitisanja leže u našim životnim stavovima. Njih smo uglavnom preuzeli od roditelja i društva u kome smo odrasli. Npr. stav tj. uvjerenje: "Život je vječna borba." - tko to misli, njemu sigurno neće biti lako u životu. Ili: "Uvijek napreduju samo oni koji imaju utjecajne prijatelje." - taj čovjek neće nikada u životu napredovati, ako nema utjecajne prijatelje, ili: "Svijet je prepun nepravde" - tko tako misli, taj će vidjeti samo nepravdu oko sebe, a pravdu (da svatko ipak dobije ono što je zaslužio) to neće vidjeti, itd., itd.
No, smjernica ovakvog razmišljanja autorice je dobra. Ali ipak, od svega se neće imati baš jako puno koristi, ako se ne poradi direkno na osnovnim životnim stavovima!
Naravno, mora se preispitati i slika koju imamo sami o sebi: tko sam, što sam, kakav sam, što mogu, a što ne mogu. To je opet ono što su nam roditelji "usadili" u glavu u djetinjstvu, npr.: "Majmune jedan, od tebe neće nikad ništa biti!" Znam da sam sada navela jedan pomalo grubi primjer, ali na žalost, baš tu rečenicu sam mnogo puta čula u krugu svojih prijatelja i poznanika. Hvala Bogu, meni moji roditelji nisu nikada tako nešto govorili, pa zato sada nemam puno posla po tom pitanju! :)
Ili: "Jesi li lud, čovječe!? Nije to za tebe, okani se toga!", ili: "Mi ti ne možemo financirati faks, znači ne možeš studirati, bez novca je to nemoguće!" Umjesto da kažu npr.: "Sine/kćeri ja znam da se ti možeš u svako doba i na svakom mjestu snaći, mlad/a si, pametan/pametna si i sigurno ćeš svuda biti u stanju da uvijek sam sebi zaradiš koliko ti treba!", itd., itd.
Meditirajte, zaronite u dublje slojeve vaše svijesti i otkrijte koja sve ograničavajuća i negativna uvjerenja o navedenim životnim oblastima imate. Zapišite ih jednu po jednu, a potom razmislite kako bi trebao glasiti suprotan stav. I općenito, kakve sve stavove posjeduju sretne osobe? U čega oni vjeruju? Što misle o sebi? To su smjernice koje vam govore kako trebate sebe preodgojiti...
Želim vam uspješan rad na sebi!
