srijeda, 7. lipnja 2017.

Pregled objavljenih tekstova

Kako biste bez mnogo traženja, na jednom mjestu mogli vidjeti sve napisane tekstove i odabrati naslov koji vas najviše interesira, odlučila sam ovako ih nabrojati, te ovo u budućnosti uvijek postavitljati kao prvi posting (kliknite na link koji želite čitati):

Smrt

Deepak Chopra: Daj i bit će ti dano!

Da li je narcizam / psihopatija nasljedan?

Da li narcisoidni muškarci zavide ženama?

5 koraka za stvaranje svega što želite

Stres i važnost odmora

Inovativne metode psihoterapije: hipnoterapija

Priča o čarobnjaku i ovcama

Sedam osnovnih načela hune

Narcistički poremećaj ličnosti i prijateljstvo

Kako djelujemo jedni na druge?

Ovaj članak posebno savjetujem svim ženama da pročitaju kako bi na vrijeme mogle prepoznati muškarce sa patološkom ličnošću:

Slično NPL-u, kliničke slike su gotovo identične (80-90%):
Čekanje…neživljenje!

Smrt...

- Vi ste kovač?
Glas iza leđa čuo se tako neočekivano da se čak i Vasilij trgnuo. Osim toga, nije ni čuo da su se vrata radionice otvorila i da je netko ušao.
- A nijeste probali da pokucate? - grubo je odgovorio, pomalo ljut i na sebe i na nemarnog kupca.
- Da pokucam? Hmm...nisam probala, - odgovorio je glas.
Vasilij je dohvatio sa stola krpu i počeo da briše umorne ruke, polako se okrenuo, prebirajući po glavi prekore koje je želio da saspe u lice strancu. Ali riječi s ostale gdje su i bile, u njegovoj glavi, jer je pred njim stajao veoma neobičan klijent.

- Da li bi mogli da mi popravite kosu? - ženskim, ali malo hrapavim glasom pitala je gošća.
- To je sve? I kraj? - bacivši krpu u ugao, uzdahnu kovač.
- Još nije sve, ali je mnogo gore nego ranije - odgovorila je Smrt.
- Logično, - saglasio se Vasilij, - ne treba raspravljati. Šta sada treba da radim?
- Da popraviš kosu - strpljivo je ponovila Smrt.
- A onda?
- A onda je naoštri ako je moguće.

Vasilij se zagledao u kosu. I stvarno, na sječivu se vidjelo nekoliko rascjepa, a i sama oštrica je već bila tupa.
- To je razumljivo - klimnuo je glavom - a šta ja da radim? Da se pomolim ili pokupim stvari? Ovo mi je prvi put, da tako kažem ...
- Aah... vi o tome, - ramena Smrti zatresla su se od nijemog smijeha - ne, nijesam došla po vas. Jednostavno mi treba kosu popraviti. Možete li?
- Znači neću umrijeti? - tiho pokazujući na sebe, pitao je kovač.
- Zar vam nije jasno. Kako se osjećate?
- Da, izgleda mi normalno.
- Nema mučnine, vrtoglavice, boli?
- N...n...ne, - osluškujuči svoja unutrašnja osjećanja, nesigurno je rekao kovač.
- U tom slučaju, nema zbog čega da brinete - odgovorila je Smrt, pružajući mu kosu.

Uzimajući je momentalno mu se ukočiše ruke, Vasilij je počeo da je posmatra sa svih strana. Posla je tu bilo samo pola sata, ali saznanje ko mu stoji iza leđa i čeka završetak posla, automatski će produžiti rok kao minimum na nekoliko sati.

Idući klecajućim nogama, kovač je došao do nakovnja i uzeo čekić u ruke.

- Vi...sjedite. Da ne stojite cijelo vrijeme... - uloživši u svom glasu sve svoje gostoprimstvo i dobru volju, ponudi Vasilij.

Smrt je klimnula glavom i sjela na klupu, naslonivši se leđima na zid.

* * *

Rad se bližio kraju. Izravnavši sječivo koliko je to bilo moguće, kovač je uzeo u ruke tocilo i pogledao na svoju gošću.

- Oprostite mi što sam iskren, ali ja jednostavno ne mogu da vjerujem da držim u rukama predmet, sa kojim je pogubljeno toliko života! Nijedno oružje na svijetu ne može se porediti sa njim. To je zaista nevjerovatno.
Smrt, koja je sjedila na klupi u opuštenoj pozi i razgledala unutrašnjost radnje kao da se vidno ukočila. Tamna ovalna kapuljača polako se okrenula prema kovaču.

- Šta ste rekli? - tiho je kazala ona.
- Rekao sam, da ne vjerujem da držim u rukama oružje, koje ...
- Oružje? Rekli ste oružje?
- Možda sam se pogrešno izrazio, prosto...

Vasilij nije uspio završi. Smrt je kao munja skočila sa mjesta, za trenutak se našla direktno ispred lica kovača. Krajevi kapuljače su se malo tresli.

- Šta misliš, koliko ljudi sam ja ubila? - prosiktala je kroz stisnute zube.
- Ja...ja ne znam - spustivši pogled prema podu, izgovorio je Vasilij.
- Odgovori! - Smrt ga je uhvatila za bradu i podigla mu glavu, - koliko?
- N..ne znam ...
- Koliko? - vikala je direktno u lice kovača.
- Da, otkud ja znam koliko ih je bilo? - pokušavajući da izbjegne pogled, ne svojim glasom cvilio je kovač.

Smrt mu je pustila bradu i par sekundi zaćutala. Zatim se pogrbljeno, vratila na klupu i uz težak uzdah sjela.

- Dakle, ti ne znaš koliko ih je bilo? - tiho je rekla ona, i ne čekajući odgovor nastavila, - A šta ako bih ti rekla da ja nijesam, bi li čuo? Nikada nijesam ubila ni jednog čovjeka. Šta kažeš na to?
- Ali ... Ali kako ...?
- Nikada nijesam ubijala ljude. Zašto bih, kada se vi prelijepo bavite tom misijom? Vi sami ubijate jedni druge. Vi! Vi možete ubiti zbog papira, zbog svoje zlobe i mržnje, možete čak ubiti samo radi zabave. A kada vam je i to malo, vi izazovete rat i ubijate jedni druge na stotine i hiljade. Prosto vam se to sviđa. Vi ste zavisni od tuđe krvi. A znaš li šta je najčudnije u svemu tome? Vi ne možete to sebi da priznate! Vama je lakše da okrivite za sve mene - na ​​kratko je zaćutala, - Znaš li kakva sam bila ranije? Bila sam prelijepa djevojka, sretala sam duše ljudi sa cvijećem i pratila ih do mjesta gdje im je predodređeno da budu. Osmjehivala im se i pomagala da zaborave to što im se dogodilo. Bilo je to veoma davno... Pogledaj šta je od mene postalo!

Poslednje riječi je uzviknula, skočila sa klupe i zbacila kapuljaču sa glave.

Pred očima Vasilija se pokazalo, prekriveno borama, lice duboke starice. Rijetka sijeda kosa visila je u uvojcima, uglovi ispucalih usana bili su neprirodno opušteni nadolje, otkrivajući donje zube, koji su krivim djelovima virili ispod usne. Ali najstrašnije su bile oči. Apsolutno bezbojne, bezizražajne oči zurile su u kovača.

- Pogledaj u koga sam se pretvorila! A znaš li zašto? - koraknula je prema Vasiliju.
- Ne, - izbjegavajući njen pogled, odmahnuo je glavom.
- Naravno da ne znaš - isceri se ona ​​ - Vi ste me napravili ovakvom! Ja sam vidjela kako majka ubija svoju djecu, vidjela sam kako brat ubija brata, vidjela sam kako čovjek u jednom danu može da ubije stotinu, dvjesta, trista ljudi! Plakala sam gledajući to, ja sam urlala zbog nerazumijevanja, od nemogućnosti onoga što se dešava, vriskala sam od užasa...

Oči Smrti su sijevale.
- Zamijenila sam svoju lijepu haljinu sa crnom odjećom da se ne bi vidjela na njoj krv ljudi koje sam sprovodila. Navukla sam kapuljaču, da ljudi ne bi vidjeli moje suze.
Ja im više ne darujem cvijeće. Vi ste me pretvorili u monstruma. A onda me optužili za sve grijehove. Naravno, to je tako prosto... - zurila je u kovača nepokretnim pogledom - Ja provodim, pokazujem put, ja ne ubijam ljude... Daj mi kosu, budalo!

Uzevši iz ruku kovača svoje oružje, Smrt se okrenula i uputila ka izlazu iz radnje.

- Može li jedno pitanje? - čulo se otpozadi.
- Želiš da pitaš, zašto mi onda treba kosa? - rekla je ona zastavši na otvorenim vratima, ne okrećući se.
- Da.
- Put u raj.....on je već odavno zarastao u travu.

 Autor: Jevgenij Češirko

Deepak Chopra: Daj i bit će ti dano!

Svemir, tijelo i duh nalaze se u stanju stalne dinamične razmjene. Ništa nije statično. Ne smijemo zaustavljati taj energetski tok jer tako ometamo inteligenciju prirode. To je jedan od Sedam duhovnih zakona uspjeha koje podučava Deepak Chopra, a možemo ga nazvati Zakonom davanja, jer jedino spremnošću da damo ono što želimo, potičemo kruženje obilja kroz svoj život

Lijepa riječ, molitva

Još su nas kao male učili da kada idemo nekome u goste ponesemo dar. To može biti običan cvijetak, ali uvijek je bila najvažnija dobra namjera, zar ne? Deepak Chopra kroz svoj Zakon davanja naglašava važnost te namjere i tvrdi da ona uvijek mora biti stvaranje sreće.
Umjesto one čuvene rečenice: Traži i bit će ti dano, Deepak nam prepručuje: Daj i bit će ti dano! Tako pokazujemo poštovanje prema prirodnom stanju stvari i održavamo kruženje obilja u vlastitom životu. Pritom se ne treba usmjeriti isključivo na materijalno darivanje. Darujmo brižnost, pažnju, ljubav i prihvaćanje! To može biti poznanik kojeg sretnemo na ulici, poželimo mu sreću, ohrabrimo ga i u mislima pošaljemo blagoslov. To može biti neznanac kojem pomognemo u nevolji, kolegica na poslu kojoj udijelimo kompliment…

 

Želite li radost, obradujte druge

Načina je mnogo, a na nama je da usvojimo taj obrazac kako ne bismo zaustavili protok energije u životu. Jedan od simbola te životne energije je novac pa ćemo vjerojatno vrlo brzo po novčaniku osjetiti kada je energija stala.
Baš kao rijeka, i novac mora teći. U suprotnom gubi životnu silu. Kruženje ga održava živim i vitalnim. Osim materijalnog, naše nedarivanje i nezahvalnost mogu se odraziti na bilo koji segment života. Zato novac i sve ostale životne ljepote kao što su ljubav, zdravlje, radost, ne bismo trebali tražiti isključivo za sebe, već i za druge.

Tada će nam sve doći spontano, tvrdi Chopra i objašnjava Zakon davanja: 
ako želite radost, obradujte druge; ako želite ljubav, naučite je davati; ako želite da vas cijene i na vas obraćaju pažnju, upravo to dajte drugima; ako želite materijalno obilje, pomozite drugima da postanu bogati. Zapravo, najlakši način da dobijete ono što želite je da drugima pomognete dobiti ono što oni žele!


Tri pravila za život u obilju


1. Bilo gdje da idete i bilo koga da sretnete, nešto poklonite. Taj poklon može biti lijepa riječ, cvijet ili molitva. Već danas dajte nešto svakome s kim dođete u dodir, jer time potičete tok radosti, bogatstva i obilja u svom životu i u životu drugih.

2. Već danas sa zahvalnošću primite sve darove koje život pruža. Primite darove prirode: sunce, glasove ptica, proljetni pljusak ili prvi zimski snijeg. Primite s otvorenošću darove drugih – materijalna dobra, novac, lijepu riječ ili molitvu.

3. Obavežite se da ono što posjedujete neprestano kruži tako što ćete davati i primationo što je najdragocjenije u životu, a to su darovi pažnje, simpatije, poštovanja i ljubavi. Kad god nekoga sretnete, u sebi mu poželite sreću, radost i smijeh.